Pitanje državne imovine već godinama predstavlja jednu od najvećih političkih i pravnih prepreka u Bosni i Hercegovini. Uprkos brojnim raspravama, odlukama sudova i međunarodnim pritiscima, do danas nije pronađeno rješenje koje bi moglo zadovoljiti različite nivoe vlasti i otvoriti put ka konačnom zatvaranju OHR-a.
Zbog toga je veliku pažnju izazvao novi stručni dokument koji prvi put iz Sarajeva nudi sveobuhvatan prijedlog za rješavanje jednog od najosjetljivijih sporova u zemlji.
Važno državno pitanje
Državna imovina Bosne i Hercegovine godinama je među ključnim političkim temama jer direktno utiče na odnose između države, entiteta, Brčko distrikta, kantona i lokalnih zajednica.
Prema ranijim odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, titular državne imovine je država Bosna i Hercegovina, dok ostali nivoi vlasti mogu njome upravljati i koristiti je isključivo na osnovu zakona koji donese Parlamentarna skupština BiH.
Rješavanje ovog pitanja jedan je od uslova iz programa „5+2“, koji međunarodna zajednica smatra neophodnim za zatvaranje Ureda visokog predstavnika.
Prvi prijedlog iz Sarajeva
Za razliku od ranijih inicijativa koje su uglavnom dolazile iz međunarodnih krugova ili bile rezultat političkih pregovora bez konkretnog ishoda, novi dokument predstavlja pokušaj stručnog pristupa ovom problemu.
Dokument pod nazivom „Pitanje državne imovine Bosne i Hercegovine – geopolitička i pravna analiza spora i prijedlog održivog rješenja“ izradio je Centar za geopolitička istraživanja GEOPOL iz Sarajeva.
Autori navode da su prilikom izrade koristili Ustav Bosne i Hercegovine, Sporazum o pitanjima sukcesije, praksu Ustavnog suda BiH, kao i međunarodne obaveze koje proizlaze iz programa „5+2“.
Njihov cilj bio je ponuditi model koji bi mogao pomiriti različite interese, a da pritom ostane u okvirima postojećeg ustavnog poretka.
Tri kategorije imovine
Ključna ideja dokumenta zasniva se na podjeli državne imovine u tri jasno definisane kategorije.
Prvu grupu čini strateška državna imovina koja bi ostala pod direktnim vlasništvom države Bosne i Hercegovine.
Drugu grupu čini funkcionalna javna imovina koja bi također ostala u državnom vlasništvu, ali bi različiti nivoi vlasti imali pravo upravljanja i korištenja u skladu sa svojim nadležnostima.
Treću grupu čini lokalna razvojna imovina koja bi bila stavljena na raspolaganje lokalnim zajednicama radi ekonomskog razvoja i investicija.
Na taj način autori pokušavaju napraviti razliku između vlasništva, upravljanja, korištenja i raspolaganja imovinom, što je godinama predstavljalo jedan od glavnih izvora političkih sporova.
Osnovni principi
Predloženi model zasniva se na nekoliko ključnih načela.
Prije svega, država Bosna i Hercegovina ostaje titular državne imovine u skladu sa Ustavom, međunarodnim sporazumima i odlukama Ustavnog suda BiH.
Istovremeno bi entiteti, Brčko distrikt, kantoni i jedinice lokalne samouprave zadržali pravo upravljanja imovinom koja im je potrebna za izvršavanje njihovih ustavnih i zakonskih nadležnosti.
Predviđeno je i da prihodi ostvareni korištenjem određene imovine pripadaju nivou vlasti koji tom imovinom upravlja.
Posebna pažnja posvećena je lokalnim zajednicama kojima bi bilo omogućeno raspolaganje imovinom lokalnog razvojnog karaktera.
Jedinstveni registar
Jedan od važnijih prijedloga odnosi se na uspostavljanje jedinstvenog registra državne imovine na području cijele Bosne i Hercegovine.
Autori smatraju da bi upravo takav registar omogućio veću pravnu sigurnost, transparentnost i jasnije definisanje vlasničkih odnosa.
Osim toga, predviđeno je formiranje institucionalnog mehanizma koji bi služio za zaštitu državne imovine i rješavanje sporova između različitih nivoa vlasti.
Prema mišljenju autora, upravo bi takav sistem mogao spriječiti dugotrajne političke i pravne sukobe koji godinama opterećuju ovu oblast.
Mogući kompromis
Predlagači smatraju da bi usvajanje ovakvog modela predstavljalo jedan od najvažnijih koraka prema ispunjavanju međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
Ističu da bi trajno rješavanje pitanja državne imovine doprinijelo jačanju vladavine prava, stvaranju sigurnijeg investicionog ambijenta i ubrzanju evropskih integracija.
Istovremeno priznaju da nijedno rješenje ne može u potpunosti zadovoljiti sve političke aktere u zemlji.
Zbog toga dokument nije predstavljen kao konačno rješenje, već kao stručna osnova za širu političku i društvenu raspravu.
Šta predviđa model
U najkraćem, predloženi model predviđa donošenje državnog zakona kojim bi se jasno definisale tri kategorije imovine – strateška, funkcionalna javna i lokalna razvojna.
Država bi zadržala vlasništvo nad strateškom i funkcionalnom imovinom, dok bi niži nivoi vlasti imali pravo upravljanja, korištenja i ostvarivanja prihoda.
Građevinsko zemljište bilo bi u potpunosti lokalizovano, dok bi transparentan registar predstavljao osnovu za evidenciju i kontrolu cjelokupne državne imovine.
Autori smatraju da bi upravo takav balans između državnog vlasništva i lokalnog upravljanja mogao predstavljati osnovu za kompromis koji bi konačno omogućio rješavanje jednog od najdugotrajnijih sporova u Bosni i Hercegovini.
