Ćamil Duraković, potpredsjednik Republike Srpske iz reda bošnjačkog naroda, oglasio se na društvenoj mreži X nakon održanih ponovljenih prijevremenih izbora u ovom entitetu i slavljeničkih poruka koje su stigle iz SNSD-a.
„‘Požaliće balije za mnom kada vide šta će Karan uraditi’, izjavio je Milorad Dodik prije nešto više od pola sata, slaveći, valjda, pobjedu SNSD-ovog kandidata Siniše Karana na ovim, nazovimo ih tako, ponovljenim izborima, ali istovremeno šaljući poruku Bošnjacima da će im u entitetu RS biti još teže nego što je sada“, naveo je Duraković na početku svoje objave.
Potpredsjednik RS-a ističe da bi se, u normalnim i pravno uređenim državama, ovakva izjava smatrala ozbiljnom prijetnjom, dok je u Bosni i Hercegovini, kako navodi, riječ o uobičajenom javnom nastupu stranačkog lidera koji nikada nije procesuiran, iako, prema njegovim riječima, postoji osnovana sumnja da je narušio ustavni poredak države.
Duraković podsjeća da je lider SNSD-a, okružen najbližim saradnicima, javno prijetio institucijama Bosne i Hercegovine, ohrabrivao najviše zvaničnike Vlade RS-a i poslanike u Narodnoj skupštini RS-a da usvajaju zakone kojima se zabranjuje rad državnih institucija na teritoriji entiteta kojim, kako navodi, i dalje neometano upravlja. Također podsjeća i na prijetnje da će takvi zakoni biti „braneni“ uz pomoć naoružanih policijskih snaga. Uprkos svemu, navodi Duraković, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, na čijem je čelu Milanko Kajganić, obustavilo je istragu uz obrazloženje da, između ostalog, „usvojeni zakoni nisu proizveli posljedice“.
Dalje ističe da je krajnje vrijeme da se, kako kaže, prestane sa samozavaravanjem i ponavljanjem floskula poput „institucije rade svoj posao“ i „Milorad Dodik je politička prošlost“. Prema njegovim riječima, institucije očigledno ne funkcionišu, jer da rade, Dodik bi, kako tvrdi, odavno bio iza rešetaka. Umjesto toga, navodi Duraković, on i dalje suvereno vlada entitetom i zajedno sa delegacijama, uključujući i članicu Predsjedništva BiH, u inostranstvu predstavlja Bošnjake kao ekstremiste i teroriste koji su, kako navodi, „ubijali srpsku djecu“.
Duraković poručuje da je vrijeme da se stvari nazovu pravim imenom, jer Bošnjaci u Republici Srpskoj, kako tvrdi, žive na društvenim marginama. Navodi da su im uskraćena osnovna ljudska prava – od prava na jezik, do zapošljavanja u entitetskim institucijama, gdje, prema njegovim riječima, mjesta dobijaju rijetki ili oni bliski vlastima. Kao primjer navodi pojedince koji se, kako tvrdi, formalno predstavljaju kao Bošnjaci, uključujući Srebrenku Golić, Aidu Prešić, Igora Bošnjaka, te ministricu Irenu Ignjatović, koja je, kako ističe, zakletvu položila u crkvi, „valjda u skladu sa bošnjačkom tradicijom“.
Uz to, podsjeća da dio bošnjačkog stanovništva u ovom entitetu i dalje živi bez osnovnih uslova poput struje i vode, dok Milorad Dodik, kojeg neki nazivaju „političkim mrtvacem“, javno poručuje da Bošnjacima može biti još gore.
Na kraju, Duraković postavlja pitanje: „Kako gore, Milorade? Šta je gore od ovoga? Etničko čišćenje i genocid?“
