Glasanje Bosne i Hercegovine protiv rezolucije Ujedinjenih nacija o suzbijanju veličanja nacizma i neonacizma izazvalo je političke reakcije i otvorilo pitanje ko donosi odluke o vanjskoj politici države. Među prvima se oglasila Ana Trišić-Babić, bliska saradnica Milorada Dodika, koja je zatražila objašnjenje zbog čega je bh. misija glasala protiv dokumenta.
Međutim, iza naslova rezolucije krije se višegodišnji diplomatski spor povezan s ruskom agresijom na Ukrajinu i načinom na koji Moskva koristi pitanje borbe protiv nacizma u svojoj vanjskopolitičkoj argumentaciji.
Na prvi pogled, vijest da je Bosna i Hercegovina u Ujedinjenim nacijama glasala protiv rezolucije posvećene borbi protiv nacizma, neonacizma, rasizma i ksenofobije može djelovati iznenađujuće. Posebno kada se uzme u obzir historijsko iskustvo Bosne i Hercegovine s fašizmom, ratnim zločinima i različitim oblicima nacionalne i vjerske netrpeljivosti.
Riječ je o rezoluciji pod nazivom „Suzbijanje veličanja nacizma, neonacizma i drugih praksi koje doprinose raspirivanju savremenih oblika rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i s njima povezane netolerancije“. Iako njen naziv sugeriše dokument oko kojeg bi međunarodna zajednica trebala postići široku saglasnost, glasanje o ovoj rezoluciji već godinama izaziva duboke podjele među državama članicama UN-a.
Razlog nije protivljenje borbi protiv nacizma, nego politički kontekst u kojem se rezolucija predlaže, njena formulacija i način na koji Rusija koristi antinacističku retoriku za opravdavanje svojih postupaka u Ukrajini.
Ana Trišić-Babić traži odgovor: Ko je odlučio kako će BiH glasati?
Jedna od prvih političkih reakcija stigla je od Ane Trišić-Babić, nekadašnje istaknute diplomatkinje Bosne i Hercegovine koja je učestvovala u pregovorima s NATO savezom, a koja je posljednjih godina politički bliska Miloradu Dodiku. Trišić-Babić, koja je nedavno boravila u Sjedinjenim Američkim Državama u okviru Dodikove posjete, na društvenoj mreži X postavila je pitanje ko je odobrio glasanje Bosne i Hercegovine protiv rezolucije.
„BiH je u UN glasala PROTIV rezolucije o borbi protiv veličanja nacizma i neonacizma. Ko je donio takvu odluku? Na osnovu čijih instrukcija i uz čiju saglasnost je Misija BiH pri UN tako glasala?“, upitala je Trišić-Babić.
U nastavku objave ustvrdila je da vanjska politika Bosne i Hercegovine ne može biti određivana isključivo iz jednog političkog centra. „Spoljna politika BiH nije privatna politika sarajevskog političkog kružoka. Diplomatija koja zastupa isključivo stavove sarajevskih bošnjačkih političkih krugova nije i ne može biti zvanična spoljna politika BiH“, poručila je.
Njena reakcija otvorila je pitanje procedure donošenja vanjskopolitičkih odluka, ali i šire pitanje razloga zbog kojih je Bosna i Hercegovina glasala protiv rezolucije. Za razumijevanje takve odluke potrebno je pogledati ko je predložio dokument, kako su glasale druge države i zbog čega je rezolucija postala predmet međunarodnih neslaganja.
Ko je podržao rezoluciju, a ko je glasao protiv?
Među državama koje su podržale ruski prijedlog nalaze se i zemlje poput Bjelorusije, Sjeverne Koreje, Nikaragve i Kube. S druge strane, protiv rezolucije glasale su brojne zapadne države, uključujući Sjedinjene Američke Države, Kanadu, Australiju, Njemačku, Francusku, Italiju i druge članice Evropske unije.
Prema izvještaju ruske agencije TASS, na glasanju u Trećem komitetu Generalne skupštine UN-a 10. novembra 2026. godine rezoluciju je podržalo 117 država, 53 su glasale protiv, dok je devet bilo suzdržano. To je glasanje na nivou komiteta, a ne konačno usvajanje na plenarnoj sjednici Generalne skupštine.
Podjela među državama nije nova. U decembru 2025. godine Generalna skupština usvojila je rezoluciju sa 119 glasova za, 51 protiv i deset suzdržanih. Bosna i Hercegovina bila je među državama koje su se protivile dokumentu. Takav raspored glasova pokazuje da se spor ne vodi samo oko sadržaja borbe protiv neonacizma, nego i oko političke poruke koju rezolucija nosi u kontekstu rata u Ukrajini.
U čemu je zapravo problem s ruskom rezolucijom?
Suština spora nalazi se u ruskom nastojanju da borbu protiv nacizma i neonacizma poveže s opravdavanjem svoje vojne intervencije u Ukrajini. Ruske vlasti od početka invazije u februaru 2022. godine koriste tvrdnju o potrebi „denacifikacije“ Ukrajine kao jedno od obrazloženja svojih vojnih postupaka.
Ukrajina i zapadne države odbacuju takvo opravdanje, smatrajući da je riječ o pokušaju legitimizacije agresije na međunarodno priznatu i suverenu državu. Evropska unija zato već godinama upozorava na opasnost od instrumentalizacije borbe protiv nacizma u političke i vojne svrhe.
Važno je, međutim, razlikovati ruski prijedlog rezolucije od amandmana kojima se pokušava osuditi zloupotreba antinacističke retorike. U ranijim postupcima upravo su zapadne države podržavale amandmane koji osuđuju korištenje borbe protiv neonacizma kao opravdanja za agresiju, dok su se protivile rezoluciji u cjelini.
Evropska unija: Borba protiv neonacizma ne može opravdavati agresiju
Objašnjenje evropskog stava može se pronaći u službenim izjavama Delegacije Evropske unije pri Ujedinjenim nacijama. U novembru 2025. godine EU se pozvala na nalaze bivše posebne izvjestiteljice UN-a za rasizam, rasnu diskriminaciju, ksenofobiju i povezanu netoleranciju E. Tendayi Achiume.
Ona je upozorila da Rusija pokušava opravdati vojnu invaziju i teritorijalnu agresiju na Ukrajinu navodnom potrebom uklanjanja neonacizma. Prema njenoj ocjeni, takvo korištenje borbe protiv neonacizma kao izgovora za teritorijalnu agresiju ozbiljno podriva stvarne međunarodne napore u suzbijanju neonacističkih ideologija.
Evropska unija je u svom obrazloženju naglasila da ostaje potpuno posvećena borbi protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije, antisemitizma, mržnje prema muslimanima i drugih oblika netolerancije. Istovremeno je poručila da ruski prijedlog rezolucije ne doprinosi tim ciljevima te pozvala države članice UN-a da glasaju protiv njega.
Bosna i Hercegovina uskladila stav s evropskim državama
Posebno je značajno da Bosna i Hercegovina nije bila usamljena u svom protivljenju ruskoj rezoluciji. Naprotiv, njeno glasanje uklapa se u širi diplomatski pristup evropskih država koje odbacuju korištenje borbe protiv nacizma za opravdavanje agresije na Ukrajinu.
Bosna i Hercegovina se i ranije pridružila zajedničkim izjavama Evropske unije o ovom pitanju.
U službenoj izjavi EU iz novembra 2025. godine navedeno je da su se evropskom stavu pridružile i zemlje kandidatkinje Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Albanija, Ukrajina, Moldavija, Bosna i Hercegovina i Gruzija, kao i San Marino. Zbog toga glasanje BiH protiv ruske rezolucije ne znači da se država protivi borbi protiv nacizma i neonacizma, nego da se protivi konkretnom dokumentu i njegovom političkom kontekstu.
Bosna i Hercegovina ranije je podržavala rezolucije o borbi protiv veličanja nacizma i neonacizma. Prema dostupnom pregledu ranijih glasanja, posljednji put je podržala ovu rezoluciju 2021. godine, prije početka ruske invazije na Ukrajinu.
Od 2022. godine, kada je Rusija pokrenula sveobuhvatnu invaziju, Bosna i Hercegovina glasa protiv rezolucije.
Takav pristup nastavljen je i narednih godina, a službena evidencija UN-a potvrđuje da je BiH glasala protiv rezolucije usvojene u decembru 2024. godine. Promjena stava, dakle, nije nastala nakon najnovije reakcije Ane Trišić-Babić niti je riječ o izolovanoj odluci donesnoj ove godine. Ona je dio višegodišnjeg diplomatskog pristupa koji je uslijedio nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Srbija je zauzela drugačiji stav
Za razliku od Bosne i Hercegovine i većine država u njenom neposrednom evropskom okruženju, Srbija je u posljednjim godinama podržavala ruski prijedlog. Prema navedenom pregledu glasanja, Srbija je od 2022. godine bila suzdržana, dok je od 2024. počela glasati za rezoluciju.
Time se njen stav razlikuje od pristupa Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i drugih evropskih država koje su se protivile ruskom prijedlogu. Takve razlike odražavaju i različite vanjskopolitičke pristupe država regiona prema Rusiji i ratu u Ukrajini.
Cijela priča dobija dodatnu političku dimenziju zbog nezvaničnih spekulacija da bi upravo Ana Trišić-Babić mogla biti imenovana za novu ambasadoricu Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama. Takve informacije zasad treba posmatrati kao nepotvrđene, budući da nema službene odluke o njenom imenovanju.
Ukoliko bi do imenovanja došlo, Trišić-Babić bi se našla u poziciji da kao diplomatska predstavnica Bosne i Hercegovine provodi vanjskopolitičke stavove utvrđene u skladu s nadležnostima državnih institucija. Upravo zbog toga njena poruka da „spoljna politika BiH nije privatna politika“ dobija dodatnu važnost.
Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, vođenje vanjske politike u nadležnosti je Predsjedništva BiH, dok diplomatsko-konzularna predstavništva predstavljaju državu, a ne pojedinačne političke stranke ili njihove predstavnike.
Istovremeno, ostaje legitimno pitanje kako se u institucijama Bosne i Hercegovine usaglašavaju instrukcije za glasanje u Ujedinjenim nacijama i ko je odgovoran za njihovo donošenje. Odgovor na to pitanje trebalo bi tražiti u službenim odlukama i procedurama, a ne samo u političkim reakcijama.
Jer između protivljenja nacizmu i podrške konkretnoj rezoluciji postoji važna razlika. Upravo je ta razlika u središtu višegodišnjeg diplomatskog spora u Ujedinjenim nacijama.
