Nenad Čanak smatra da će se ključna politička borba u Srbiji voditi nakon zatvaranja birališta, kada počne okupljanje većine za formiranje vlade. Gostujući u emisiji „Dnevnik D“ Federalne televizije, kritikovao je izborne uslove, upozorio na nedostatak jasne strategije studentskog pokreta i ocijenio da je politička sudbina Milorada Dodika snažno povezana s vlašću Vladimira Putina.
Bivši lider vojvođanskih socijaldemokrata, publicista i aktivista govorio je i o odnosima Aleksandra Vučića i Dodika, ruskom utjecaju na Balkanu te prijedlozima o posebnim poslaničkim mandatima za građane Republike Srpske u parlamentu Srbije. Takve inicijative vidi kao način očuvanja moći vladajućih političkih struktura.
„Naravno da će biti ista. Ne mislite valjda da se može nešto promijeniti preko noći? Jer, u stvari, od ponedjeljka tek počinje borba. Ovo sve do sada bilo je zagrijavanje“, rekao je Čanak, odgovarajući na pitanje o mogućnosti promjena nakon parlamentarnih izbora.
Presudna parlamentarna većina
Prema Čankovoj ocjeni, broj osvojenih glasova samo je jedan dio izborne borbe. Presudno će biti ko može okupiti dovoljno poslanika za izbor vlade.
„Nije poenta dobiti glasove, poenta je imati 126 ruku od 250 poslanika, koliko ima u Narodnoj skupštini Republike Srbije, da bi se mogla formirati vlada. Ko formira vladu, taj je dobio izbore, tačka“, kazao je.
Neravnopravna izborna borba
Čanak je ustvrdio da izbori u Srbiji nisu pošteni, posebno zbog odnosa medija bliskih vlastima prema studentskom pokretu i njegovom političkom djelovanju.
„Naravno da izbori u Srbiji nisu pošteni. Oni nisu pošteni već dvije godine unazad. Od pada nadstrešnice, početka protesta i svega toga, imali ste stalno nekakvo bojenje studentskog pokreta ovakvim i onakvim bojama“, rekao je.
Naveo je da se studenti u režimskim medijima nazivaju „blokaderima“, a studentska lista „ustaškom listom“. Smatra da takvo predstavljanje, uz nedostatak odgovarajućeg medijskog prostora, studentima onemogućava ravnopravnu političku borbu.
Pitanje političke alternative
Govoreći o mogućnosti smjene vlasti, podsjetio je na saradnju 18 opozicionih stranaka koje su 2000. godine zajednički djelovale protiv Slobodana Miloševića. Istovremeno je ocijenio da studentski pokret još nije ponudio dovoljno jasan odgovor o tome kako bi izgledala politika nakon Vučića.
„Ne daju nikakav odgovor na pitanje šta poslije Vučića, jer njihova kompletna energija proističe iz ogorčenja građana vlastima u Vučićevoj Srbiji. Ali nemaju jasan pogled na to šta dalje“, rekao je Čanak.
Pokret je opisao kao heterogen i izrazio sumnju da bi mogao zadržati jedinstvo nakon izbora, naročito u slučaju poraza. Ukazao je i na razliku između akademskog razmatranja politike i neposrednog učešća u političkim procesima, poručujući da preuzimanje vlasti zahtijeva odgovore na konkretne probleme.
Stabilnost kroz prijetnju
Na pitanje predstavlja li Srbija pod Vučićevim vodstvom faktor stabilnosti ili nestabilnosti u regiji, Čanak je odgovorio poređenjem s eksplozivnom napravom čije bi aktiviranje ugrozilo sve u njenoj blizini.
„To vam je isto kao kada biste me pitali da li je kašikara na stolu faktor životnog razvoja ljudi koji sjede za stolom. Pa naravno da jeste faktor životnog razvoja jer, ako eksplodira, pobit će ih sve“, rekao je.
Time je obrazložio svoj stav da se sposobnost izazivanja ozbiljnih posljedica u okruženju koristi kao politički argument. Prema njegovoj ocjeni, Srbija se predstavlja kao faktor stabilnosti zato što nije izazvala rat, iako upravo mogućnost destabilizacije ostaje dio takve politike.
Dodikovi politički interesi
Osvrćući se na odnose Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, Čanak je ocijenio da Dodikovo djelovanje prvenstveno određuju vlastiti politički i finansijski interesi. Izrekao je i teške optužbe na njegov račun, nazivajući ga „lopovom“.
Govoreći o Dodikovom političkom usponu, ustvrdio je da je na vlast došao uz američku podršku. Posebno je izdvojio ulogu tadašnje američke državne sekretarke Madeleine Albright i podsjetio na mali broj poslanika koje je Dodik imao kada je postao predsjednik Vlade RS-a.
„Čovjek je putujući trgovac. Dobar dan, možete li mi pomoći, dati pare, držati me na vlasti? Možemo. E, ja ću sad biti faktor mira i stabilnosti“, rekao je Čanak, opisujući kako vidi Dodikov odnos prema međunarodnim partnerima.
Oslonac na Moskvu
Čanak smatra da Rusiji odgovara nestabilnost na Balkanu jer joj omogućava da pažnju međunarodne javnosti odvlači od rata u Ukrajini i drugih događaja u svom okruženju. Dodika vidi kao saveznika preko kojeg Moskva nastoji ostvarivati utjecaj prema Evropskoj uniji i NATO-u.
Njegovu političku budućnost povezao je s opstankom Vladimira Putina na vlasti. Ustvrdio je da se, bez obzira na ishod političkih procesa u Srbiji, Dodikova pozicija neće značajnije promijeniti dok Putin ostaje na čelu Rusije.
Govoreći o ratu u Ukrajini, ocijenio je da ruska vlast sebi ne može priuštiti poraz. Kao historijsku paralelu naveo je raspad Sovjetskog Saveza nakon rata u Afganistanu, a aktuelne međunarodne odnose opisao kao proces preraspodjele globalne moći.
Protiv posebnih mandata
Čanak je odbacio prijedloge da se izmjenama Ustava Srbije svim Srbima automatski dodijeli državljanstvo te da građani Republike Srpske koji imaju državljanstvo Srbije dobiju garantovane mandate u njenoj skupštini.
„Ja sam tražio državljanstvo Bosne i Hercegovine. Jer, ako može Dodik da glasa u Srbiji, zašto ja ne bih mogao glasati u Banjoj Luci? Kako to da je to jednosmjerno, da oni nas iz Republike Srpske mogu maltretirati, a mi ne možemo ništa?“, rekao je.
Prema njegovom mišljenju, takva rješenja diskriminisala bi građane Srbije i omogućila političkim strukturama da biračko tijelo premještaju preko Drine prema vlastitim potrebama. Pravo odlučivanja o javnom novcu povezao je s doprinosom građana budžetu.
Odlučivanje o budžetu
„Ko puni budžet, taj može o njemu odlučivati. Nema šta neko samo zato što je Srbin da glasa o budžetu koji su napunili drugi ljudi, a da mi ne možemo glasati o budžetu koji oni pune“, kazao je Čanak.
Govoreći o Dodikovim prijetnjama otcjepljenjem RS-a i eventualnom ujedinjenju sa Srbijom, ustvrdio je da takva politika izaziva sve veće nezadovoljstvo u samoj Srbiji.
„U Srbiji raste raspoloženje da se napravi zid na Drini. Da se već jednom završi s tim terorom gdje stalno upadaju preko Drine, glasaju i dovode nam na vlast ove krvopije koje uništavaju državu“, rekao je.
Ugroženost kao opravdanje
Čanak je kao argument protiv tvrdnji o uspješnosti vlasti u Republici Srpskoj naveo iseljavanje stanovništva. Postavio je pitanje zbog čega ljudi napuštaju taj entitet ako su životni uslovi pod aktuelnom vlašću toliko dobri.
Ocijenio je da se priča o ugroženosti Srba koristi za opravdavanje političkih i finansijskih interesa vladajućih struktura. U osvrtu na odnos prema ratnim zločinima kritikovao je i davanje državnih počasti osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.
Razgovor je obuhvatio i mogućnost da Washington i Moskva odlučuju o budućnosti Zapadnog Balkana bez stvarnog učešća i saglasnosti država regije. Čanak je ocijenio da velike sile prije svega moraju razriješiti vlastite probleme i definisati interese u promijenjenim globalnim okolnostima.
Strah od sukoba
Govoreći o budućnosti Rusije, ustvrdio je da bi slabljenje centralizovane vlasti moglo otvoriti prostor za ozbiljne unutrašnje probleme. Rat u Ukrajini označio je jednim od ključnih faktora koji će određivati daljnji razvoj situacije u toj zemlji.
Kritikovao je i politička kretanja u Evropi, upozoravajući na jačanje desnice i rast političkih sukoba. Smatra da Evropa mora jasnije odrediti vlastite interese i odgovoriti na društvene i političke izazove.
Kada je riječ o mogućim teritorijalnim promjenama na Zapadnom Balkanu, izrazio je nadu da će prevladati razum i da će regija izbjeći nove sukobe, ali i sumnju u djelovanje njenih političkih lidera.
„Kad pogledam Dodika i Vučića, nešto se plašim da nam to baš neće poći za rukom“, zaključio je Čanak.
