Prije šest mjeseci, predsjednik SAD Donald Trump donio je odluku koja je u velikoj mjeri odredila njegovo predsjedavanje.
Njegova odluka da se Sjedinjene Američke Države pridruže Izraelu u napadima na Iran pokrenula je vojnu kampanju koja i dalje oblikuje američku vanjsku politiku, uznemirava globalna tržišta i Amerikancima donosi više cijene goriva. Kako se kraj sukoba još uvijek ne nazire, SAD se sada nalaze između dvije opcije – dodatno pojačati pritisak na Iran ili pokušati pronaći izlaz koji bi Trumpu omogućio da sačuva obraz.
Sedmice se pretvorile u mjesece
“Mrzim što ovo moram uraditi.“ To je, prema Trumpovim riječima, ono što je rekao svojim saradnicima kada je donio odluku da bombarduje Iran, piše Reuters.
“Morat ćemo napraviti mali zaokret prema Islamskoj Republici Iran i morat ćemo ukloniti nuklearno oružje“, rekao je Trump publici u Južnoj Karolini prošle sedmice.
Sukob je odavno postao mnogo više od “malog zaokreta“. Trump je u martu rekao da bi mogao trajati četiri do pet sedmica. Kada se taj period približavao kraju, rekao je mom kolegi Steveu Hollandu da će biti završen „prilično brzo“. Sedmice su se pretvorile u mjesece.
Trump i ministar finansija Scott Bessent protekle sedmice zaklinjali su se da će nastaviti vršiti pritisak na Teheran. SAD uvodi politiku „nulte tolerancije“ prema iranskim minama u Hormuškom moreuzu i pokreće ono što naziva „ekonomskim dan D“ protiv Irana, uz nove sankcije. Međutim, retorika je agresivnija od same politike.
Čak i dok pregovori s Teheranom ostaju blokirani, Washington se povlači od direktnog sukoba. Trump je iznova prijetio velikim novim vojnim napadima na Iran, da bi potom odustao od tih prijetnji. Diplomate se vraćaju na svoja radna mjesta u regiji. Bessentov „ekonomski D-Day“ zasad je bio prilično skroman kada je riječ o konkretnim kaznenim mjerama.
Najjasniji znak suzdržanosti
Najjasniji znak suzdržanosti ove administracije jeste ono što nije uradila -nije udarila na najvećeg kupca iranske nafte – Kinu.
Kada bi to učinila, cijene nafte mogle bi dodatno porasti. Kineske rafinerije kupuju iransku naftu, a Kina je zahvaljujući ogromnoj snazi svog tržišta uspjela održavati cijene energije pod kontrolom.
Prelazak sa bombardovanja na ekonomski pritisak mogao bi Trumpu smanjiti vojne rizike, on tvrdi da je sukob neophodan kako bi se spriječilo da Iran dođe do nuklearne bombe, ali nije jasno kako će mu takva strategija pomoći da njegova Republikanska stranka odbrani tijesnu većinu u Kongresu na novembarskim međuizborima.
Birači se i dalje protive ratu i Trumpa smatraju odgovornim za loše upravljanje ekonomijom. Cijene benzina ostaju visoke, gotovo jedan dolar po galonu više nego prije godinu dana.
Prema anketama Reutersa i Ipsosa, Trumpov rejting odobravanja pao je sa 40 na 33 posto od početka rata, što je najniži nivo zabilježen tokom bilo kojeg od njegova dva predsjednička mandata.
Trump možda sada traži izlaznu rampu iz svog “zaokreta“ prema Iranu. Međutim, šest mjeseci nakon početka sukoba nije jasno da on kontroliše put kojim bi iz njega mogao izaći. U međuvremenu su prošle sedmice propali trgovinski pregovori između SAD i Kanade, uz međusobne optužbe i uzvratne najave novih kaznenih carina između dvije susjedne zemlje.
Spor prijeti ekonomskim problemima objema državama, ali bi mogao ugroziti i političku budućnost njihovih lidera. Rizici, međutim, nisu jednaki – Kanada mnogo više zavisi od pristupa velikom američkom tržištu nego što SAD zavisi od kanadskog tržišta.
Ipak, trgovinski rat mogao bi usporiti prekograničnu trgovinu upravo u trenutku kada su ekonomski problemi već počeli obarati Trumpov rejting pred međuizbore.
Savezne države poput Michigana, Mainea i Ohija, u kojima će se 2026. voditi važne kongresne utrke, u velikoj mjeri zavise od trgovine s Kanadom. Ova nova svađa mogla bi povećati troškove i usporiti privredni rast upravo u državama koje će u novembru odlučivati kome će povjeriti svoje mjesto u Kongresu, piše Reuters.
