Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi poslao je čvrstu i jasnu poruku neprijateljima, rekavši da Teheran ne traži rat, ali da će se odlučno braniti ako mu se nametne agresija.
U ekskluzivnom intervjuu za Al Mayadeen u četvrtak, Araghchi je tokom svojih obilazaka Perzijskog zaljeva prenio zemljama regije da bi svako učešće američkih baza u agresiji protiv Irana prisililo Teheran da cilja te baze kao odmazdu. Kritizirao je američki “sigurnosni kišobran”, navodeći da je on donio samo nesigurnost regiji, a ne zaštitu.
“Da ove američke baze nisu bile prisutne u susjednim zemljama Irana, ne bi bile pod iranskom odmazdom”, objasnio je. Regionalne države su se protivile korištenju svoje teritorije za napade na Iran, ali Washington je ipak nastavio.
Ministar vanjskih poslova naglasio je da je snažan iranski odgovor na agresiju iznenadio svijet, uključujući američkog predsjednika Donalda Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, te njihove saveznike. Niko nije očekivao trenutnu i snažnu iransku odmazdu uprkos razmjerama napada. U svom intervjuu, Araghchi je prenio snažnu poruku odlučnosti, strateške jasnoće i nacionalnog jedinstva, naglašavajući čvrst stav Islamske Republike usred regionalnih izazova i potvrđujući kontinuitet liderstva pod novim Vrhovnim vođom.
Araghchi je izjavio da Sayyed Mojtaba Khamenei vodi Islamsku Republiku s punim autoritetom i vrlo utjecajnom ulogom u svim nacionalnim poslovima. „Sayyed Mojtaba Khamenei ima vrlo utjecajno i snažno prisustvo u tekućim poslovima zemlje i drži punu kontrolu nad uzdama vlasti“, izjavio je. Prepiska s Vođom je i dalje u toku i kontinuirana, a njegove direktive brzo stižu do zvaničnika i precizno se provode.
Ministar vanjskih poslova naglasio je široki nacionalni konsenzus oko novog rukovodstva, opisujući ga kao jednu od ključnih snaga Irana u ovom kritičnom trenutku. Potvrdio je da isti nivo poslušnosti i lojalnosti pokazan prema mučeničkom Vođi u potpunosti ostaje i prema novom Vođi Islamske revolucije. Prepričavajući potresne trenutke američko-izraelske agresije, Araghchi je otkrio da je bio u uredu ajatolaha Sayyeda Alija Hamneija kada je napadnut u ranim jutarnjim satima rata 28. februara. Rekao je da njegova neposredna briga nije bila za vlastitu sigurnost, već za stanje ajatolaha Alija Hamneija, za kojeg je vjerovao da je vjerovatno u svom uredu uprkos pojačanim vojnim napetostima i upozorenjima na rat.
„Moja prva misao i moja prva briga bilo je stanje Vođe“, rekao je. Rekao je da je proveo dva dana neizvjestan o sudbini Vođe dok se fokusirao na evakuaciju usred ruševina. Uprkos savjetu da se preseli na sigurnu lokaciju, mučenički Vođa je odbio, izjavivši: „Neću ići u sklonište ili na sigurnu lokaciju osim ako svaki član iranskog naroda također nema pristup sigurnom mjestu…
Šta god se dogodi mom narodu, dogodit će se i meni.“ Araghchi je ovo pohvalio kao obilježje pravog vođe koji vlada srcima, a ne samo upravlja. Napomenuo je da je ajatolah Ali Hamnei lično izdavao direktive o ratu, pokazujući nepokolebljivu posvećenost čak i pod direktnom prijetnjom. Araghchi je ponovio principijelne stavove Irana o podršci Osovini otpora, insistirajući da svako primirje mora obuhvatiti sve frontove, uključujući i Liban.
Naglasio je da se Iran nikada nije miješao u unutrašnje stvari Libana i da ga smatra bratskom nacijom.
Ministar vanjskih poslova Irana jasno je stavio do znanja da je mučeništvo vođa Otpora samo ojačalo pokret, a ne oslabilo ga. Oni koji su pogrešno procijenili iransku otpornost pokazali su se pogrešnima, a odgovornost za ratne zločine će se nastaviti.
Tokom intervjua, Araghchi je projektovao povjerenje u unutrašnje jedinstvo i strateški stav Irana. Odbacio je pokušaje da se posiju sumnje u tranziciju rukovodstva, potvrđujući punu kontrolu ajatolaha Mojtabe Hamneija i neprekidan protok smjernica s najviših nivoa.
