Esmir Bajraktarević odrastao je u Applетonu u američkoj saveznoj državi Viskonsinu, ali korijeni koji vode do Srebrenice od njega su napravili jednog od najneobičnijih junaka ovogodišnjeg Mundijala.
Kada je zabio odlučujući penal koji je Bosnu i Hercegovinu odveo na Svjetsko prvenstvo, Bajraktarević je skinuo dres, okrenuo ga i podigao visoko – da svi vide njegovo prezime. Za sina bosanskih izbjeglica iz Srebrenice, gdje je u julu 1995. godine ubijeno više od 8.000 Bošnjaka, taj gest bio je daleko više od slavlja. Četiri Bajraktarevićeva strica i djed po ocu ubijeni su u Srebrenici. Njegovi roditelji Elmir i Emina uspjeli su pobjeći, da bi se naposljetku nastanili u Švicarskoj, a potom i u Viskonsinu, piše ugledni The New York Times. Karte,vodiči, zastave i sl.
“Srebrenica je nešto što nikada neću zaboraviti. Dio je mene i onoga što jesam. Nosim je u krvi”, rekao je Bajraktarević.
Sin preživjelih postaje mundijalni junak
Bajraktarević je odrastao u Appletonu, gdje su mu roditelji radili u fabrikama, a fudbal je bio centar svega. U kući je jeo bosansku hranu poput ćevapa i govorio bosanski s roditeljima. Sa 13 godina preselio se u klub SC Wave u Milwaukeeju, a tri godine kasnije otišao u Maseč da se priključi akademiji New England Revolutiona iz MLS-a.
Debijantovao je u MLS-u 2022. godine, a do 2024. bio je standardni starter. Istovremeno je nastupao za mlađe selekcije SAD-a i dobio poziv tadašnjeg selektora Gregga Berhaltera za januarski kamp 2024. godine, kao najmlađi igrač u ekipi s 18 godina.
“Trenerski štab je jako impresioniran njime. Ima jak mentalitet, veoma je kompetitivan, agresivan na lopti, spreman je raditi defanzivni posao”, rekao je tada Berhalter.
Ipak, u dubini duše Bajraktarević je znao da će, ako ga pozove BiH, prihvatiti taj poziv. Rastući u Viskonsinu, pratio je bh. reprezentaciju i idolizirao Edina Džeku. Kada je poziv stigao u julu 2024., iskoristio je FIFA-in jednokratni prelazak i odabrao Bosnu.
“Nije bilo nikakve sumnje, jer sam uvijek znao da će na kraju biti Bosna”, rekao je Bajraktarević.
U januaru 2025. transferiran je u nizozemski PSV u transakciji vrijednoj oko 6 miliona dolara. Postigao je prvi međunarodni gol u kvalifikacijama za Mundijal, a manje od godinu dana kasnije ušetao je do bijele tačke i savladao Gianluigija Donnarummu za plasman BiH na Svjetsko prvenstvo.
Prezime koje nosi historiju
Opsada Srebrenice počela je 6. jula 1995. godine. Bajraktarevićevi roditelji, poput mnogih, pobjegli su u šumu. Od procijenjenih 10.000 do 12.000 muškaraca koji su krenuli prema sjeveru u nadi da dostignu teritoriju pod kontrolom Vlade Republike Bosne i Hercegovine, preživjelo ih je između 3.300 i 3.500.
“Da preživi te šanse, njegov otac nije trebao ni doći u SAD – nije trebao preživjeti juli 1995.”, rekao je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica. “Ovaj mladić je, zajedno s ostalim igračima, počeo prepisivati priču ove zemlje vlastitim rukama. A da to čini dijete preživjelog – život je nepobjediv.”
Suljagić je prisjetio i kako su 1994. godine, za vrijeme Mundijala u SAD-u, muškarci nosili dijelove bicikala uz brda kako bi generirali struju i negdje uhvatili signal, pa pod šatorom gledali utakmice.
“Popeli bi se uz to brdo gladni, ali bi se popeli – zbog fudbala”, kazao je Suljagić.
Na utakmici u Santa Clari u Kaliforniji, Bajraktarević će na teren iznijeti cijelu tu historiju u meču šesnaestine finala protiv SAD-a – zemlje svog rođenja. Jednom je nastupio za američku selekciju, na prijateljskoj utakmici protiv Slovenije u januaru 2024., prije nego što je promijenio internacionalnu lojalnost.
Na suprotnoj strani bit će mu poznata lica: s Milesom Robinsonom igrao je na onom januarskom kampu, s Chrisom Bradyjem u mlađim kategorijama SAD-a, a s Serginom Destom i Ricardom Pepijem igra svakodnevno u PSV-u.
“Ovo su momenti za koje živiš. O njima sam sanjao od malih nogu”, rekao je Bajraktarević.
Esmir Bajraktarević je nekada obožavao Edina Džeka. Sada su saigrači na Svjetskom prvenstvu.
Suljagić, bivši zamjenik ministra odbrane BiH, insistira da je sam čin – sin preživjelih Srebrenice koji vodi Bosnu prema mundijskoj slavi – važniji od bilo kojeg rezultata.
