STANKOV PRSTEN POPUŠTA Uzdrmani temelji Čovićeve moći, hoće li se rasvijetliti zločinačka pozadina koalicije HDZ-SNSD-Vučić

0
2071
Screenshot

U nedostatku mogućnosti za adekvatnu odbranu od žestokog starta kandidata hrvatske Petorke za člana Predsjedništva BiH Zdenka Lučića, lider HDZ-a BiH Dragan Čović i njegova lična kandidatkinja za Predsjedništvo BiH Darijana Filipović zaputili su se ka Zagrebu, gdje su u razgovoru s Hrvatskim generalskim zborom tražili podršku i očigledno obuzdavanje Lučića.

Od svega bitnog, poruka koju je nakon sastanka izgovorio predsjednik HGZ Marinko Krešić detektuje povod i stvarni sadržaj razgovora. A Krešić je u izlaganju pred novinarima izrazio nadu da će hrvatske stranke i ostali relevantni čimbenici, na sljedećim izborima u BiH uspjeti dogovoriti jednog kandidata, a za dobrobit svih u Bosni i Hercegovini.

U prevodu, Krešić se nada Lučićevom povlačenju u korist Čovića i HDZ-a BiH. S druge strane, ne treba zaboraviti i snimke objavljene na dva hercegovačka medija, a naročito onaj na portalu Otpor gdje general Miro Grabovac Titan na Predsjednišvu HNS-a poručuje Čoviću da Lučića treba “zaustaviti, ukloniti”, te da je Lučić dio obavještajnih struktura i politički general.

S tim u vezi treba i posmatrati Čovićev odlazak u HGZ u Zagrebu, ali ovaj put i izostanak susreta s premijerom RH i predsjednikom tamošnjeg HDZ-a Andrejom Plenkovićem, što je u ranijoj praksi bio vrlo rijedak slučaj.

PROČITAJTE JOŠ

No, sve su prilike da je Čović u panici i sve svjesniji da ga se Plenković želi riješiti preko Lučića, ali i nekih kadrova unutar samog HDZ-a BiH. Stoga i traži pomoć generala HV i HVO, među ostalima i ratnog zločinca Tihomira Blaškića, jer je apsolutno svjestan da ako Lučić nastavi s pričom, neke ozbiljne tajne iz devedesetih mogle bi ugledati svjetlost dana.

A Lučić je već dao naslutiti o čemu je riječ i sa svega nekoliko rečenica o Čoviću izazvao ozbiljan zemljotres u politici bh. Hrvata. Čović je umjesto argumentovane rasprave, pokušao okrenuti priču na Bošnjake, AID, Sarajevo iako je njegov hercegovački protukandidat iznio optužbe, a ne neko iz Sarajeva.

Kada istina ugleda svjetlost dana, a to će se desiti prije ili kasnije, Dragan Čović bit će u većem problemu nego mu se čini, jer tada problem neće biti samo njegova secesionistička i antidržavna politika, nego i činjenice da su ga dovele, pozicionirale i ojačale snage nekadašnjeg SDB-a (Služba državne bezbjednosti Jugoslavije) i BIA (Bezbednosno informativna agencija Srbije).

PROČITAJTE JOŠ

U tom kontekstu priča o Sokolu, ulozi te kompanije, kadrova HDZ-a i samog Čovića u agresiji na Hrvatsku, odnosno Vukovar, tek će da otvore pitanja neriješene prošlosti.

A pouzdani podaci do kojih smo došli kažu da je pred sami početak rata u Beograd po zadatku letio Branko Kolobarić, šef finansija Sokola, radi naplate dugovanja od SSNO (Savezni sekretarijat za narodnu odbranu).

Tada je dogovoreno da će Soko pomoći napad na Vukovar u materijalno-tehničkim sredstvima. Dogovor je i realiziran, a u to vrijeme direktor Sokola bio je Dragan Čović. Zbog realizacije tog dogovora Čović se našao u neobranom grožđu, jer kada je došlo vrijeme razgovora Zagreba i Beograda, prijetilo je da istina izađe na vidjelo.

A nakon što su Zagreb i Beograd otvorili razgovore o predaji dokumentacije vezane za Vukovar, dolazi do povezivanja Čovića s Miloradom Dodikom, radi zaštite hercegovačkog džudžana i po svemu saučesnika u zločinu u Vukovaru.

U cijelu priču uključio se i današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, pa je ovaj trojac radio na spriječavanju istine da izađe na vidjelo, a kasnije djelovao i u političkoj sinergiji. Od tada do danas koalicija povezana obavještajno – zločinačkim linijama funkcionira stabilno.

A u cijeloj priči ključna karika je Stanko Čolak, bivši načelnik Druge uprave SDB, koja je nasljednica UDBA-e i ključni odjel unutar Službe državne bezbjednosti SFRJ, zadužen za nadzor, obavještajni rad i tajne operacije.

Stanko, koji i danas živi u Beogradu, je omražen u Hercegovini, poslije ratova devedesetih kažu da je došao samo jednom, ali fizički izostanak nadoknadio je pozicioniranjem svojih kadrova. A jedan od njih, osim Dragana Čovića, je također bio predsjednik HDZ-a, između 2002. i 2005. godine. Riječ je Bariši Čolaku, koji se brzo uzdigao do visokih pozicija u stranci i državnim institucijama, a sve uz pomoć rođaka u Beogradu Stanka Čolaka.

Kada se u obzir uzme činjenica da je Bariša Čolak i dalje u vrhu HDZ politike, savjetnik Borjane Krišto, jasno je da prsten kreiran u Beogradu u režiji Stanka Čolaka i dalje vodi ključnu riječ u politici HDZ-a. Taj prsten vjerovatno je i najzaslužniji što je Dragan Čović proteklih decenija bio zaštićen od procesuiranja pred domaćim pravosuđem, a osnovane sumnje bilo je u mnogo čemu.

No, Čolaci stare, a neke nove službe i njihovi kadrovi nadolaze, pa nije daleko dan u kojem će Dragan Čović vidjeti svoj kraj, samo je pitanje hoće li pokazati mudrost i otići mirno ili se suprotstaviti pa biti demontiran onako kako su on i njegovi demontirali političke protivnike.

Kada god se to desi, Čović će se morati osvrtati oko sebe u potrazi za krivcima i mogućim problemima, jer sigurni smo da je svjestan da ovaj put nema izgovora na Sarajevo, AID i Bošnjake. I da ga ima, neće mu pomoći, a poruke iz Zagreba, izgovorene i neizgovorene, tome jasno idu u prilog.