Pobjedom nad Katarom 3:1 u Seattleu, Bosna i Hercegovina historijski se plasirala u nokaut-fazu Svjetskog prvenstva u SAD-u, Meksiku i Kanadi. U samo tri mjeseca, od kvalifikacijskih utakmica u Cardiffu i Zenici do sjevernoameričkog kontinenta, selektor Sergej Barbarez od raznorodne grupe igrača skovao je neustrašive Zmajeve koji su na najvećoj sceni savladali i nekad veliku Italiju i pustinjske internacionalce Katara.
Alajbegović, Mahmić i Džeko srušili Katar
Pred više od 20.000 bosanskohercegovačkih navijača u Seattleu, koji su devet vremenskih zona dijelile od kuće, spektakl je počeo već u 29. minuti kada je Kerim Alajbegović, 21-godišnjak rođen u Austriji, torpedirao mrežu Katara udarcem s više od 21 metra. Autogol koji je iznudio Edin Džeko na svom 150. nastupu u dresu Zmajeva povisio je na 2:0, no okvir vrata spriječio je kapetana da postigne i treći pogodak. Kratko opuštanje donijelo je dramu – Katar je do poluvremena smanjio na 2:1 i zamalo izjednačio, ali Nikola Vasilj i gol-prečka odbranili su prednost.
Na poluvremenu Barbarez mijenja formaciju, traži balans u sredini terena i uz fenomenalnu partiju svestranog veznjaka Ivana Bašića vraća kontrolu igre. Konačnu tačku u 80. minuti postavio je Ermin Mahmić, još jedan 21-godišnjak rođen u austrijskom Welsu, koji je prošao sve mlađe uzraste austrijske reprezentacije, ali kada je trebalo odlučiti, srce ga je odvuklo prema Bosni i Hercegovini. „Nisam poznavao Mahmića i nisam mislio da ima toliko kvalitete. Velika je prednost za njega i ostale koji su rođeni u zapadnim zemljama da stiču sjajne radne navike i mentalitet koji je drugačiji nego na ovim prostorima”, rekao je hrvatski trener Nenad Bjelica u studijskoj analizi utakmice.
Barbarez napravio čudo za tri mjeseca
Simbolika finalnog rezultata seže dublje od fudbala. Dok Džeko u 64. minuti bijesan napušta teren – ne od ljutnje na nekoga, već od želje da i posljednjim atomom snage pomogne pobjedi – na scenu velikim koracima stupa generacija koja će obilježiti bosanskohercegovački fudbal godinama. Alajbegović, Mahmić, Esmir Bajraktarević i ostali koje je Barbarez okupio oko zajedničke platforme dokaz su da pravi trener može obesmisliti sve podjele i sagraditi pobjedničko zajedništvo.
Na fudbalskim akademijama jednom će se izučavati kako je 55-godišnjak iz Mostara u svega tri mjeseca, od marta do juna 2026., od pepela napravio zlato. Transparent u Seattleu koji je glasio „mijenjam punca za dres, a punicu dajem gratis” možda najbolje dočarava raspoloženje koje je preplavljilo sve kontinente gdje žive Bosanci i Hercegovci. Sljedeći na putu Zmajeva su Sjedinjene Američke Države.
Izvor: Jutarnji list
