Kladionice bi mogle postati jedna od tema koja će dodatno zaoštriti političku borbu za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Zdenko Lučić, kandidat Hrvatske petorke, otvorio je upravo ovo pitanje, poručujući da se politika mora ozbiljnije posvetiti problemu koji je opisao kao jednu od najvećih rak-rana društva.
Lučić je kandidat Hrvatske petorke za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, dok mu je među protukandidatima HDZ-ova Darijana Filipović. Njegov istup privukao je pažnju jer je pitanje kladionica istovremeno povezao s poreznom politikom, jednakim tretmanom privrednih subjekata i ozbiljnim društvenim posljedicama ovisnosti o kockanju.
Udar na kladionice
Iako funkcija člana Predsjedništva BiH ima jasno određene nadležnosti, Lučić smatra da to političke predstavnike ne sprečava da govore o vrijednostima i principima za koje se zalažu. Upravo je na tome zasnovao svoju poruku o kladionicama.
Jedno od pitanja koje je otvorio jeste njihov porezni položaj. Lučić smatra da se ne može govoriti o pravednom sistemu ukoliko različiti privredni subjekti nisu ravnopravno tretirani, a kao primjer naveo je porodične trgovine koje redovno izmiruju svoje porezne obaveze.
– Svjestan sam ograničenja koja funkcija člana Predsjedništva nosi, ali čvrsto vjerujem da je naša dužnost jasno artikulirati na kojim vrijednostima želimo graditi Bosnu i Hercegovinu. Ne možemo pričati o pravednoj državi dok obiteljska trgovina mješovitom robom uredno plaća porez, a kladioničarski lobiji uživaju povlastice i sustavna oslobođenja. Zalažem se za potpunu poreznu jednakost. Zakoni moraju vrijediti jednako za sve, bez privilegiranih industrija – naveo je Lučić.
Njegova poruka tako nije usmjerena samo na pitanje koliko novca kladionice ostvaruju, nego i na princip prema kojem bi zakoni i porezne obaveze trebali jednako važiti za sve. Lučić insistira na tome da nijedna industrija ne bi trebala imati privilegovan položaj.
Mnogo širi problem
Međutim, novac i porezi za kandidata Hrvatske petorke predstavljaju samo jednu stranu cijele priče. Mnogo ozbiljnijim smatra posljedice koje ovisnost o kockanju može ostaviti na pojedince, porodice i društvo u cjelini.
Upravo je zdravlje ljudi stavio ispred finansijskog aspekta problema. Prema njegovom stavu, ovisnost o kockanju ne pogađa samo osobu koja se kladi, već njene posljedice mogu osjećati članovi porodice, uključujući i djecu.
Posebnu pažnju posvetio je mladima i prisustvu kladionica u njihovom okruženju. Lučić smatra da se takvi objekti u blizini škola ne mogu posmatrati isključivo kao poslovne prilike, već da treba govoriti i o njihovom mogućem utjecaju na generacije koje odrastaju.
– Ono što me daleko više brine, i što je neusporedivo važnije, jest zdravlje naših ljudi. Ovisnost o kocki nije tihi problem koji se događa ‘nekom drugom’. Ona razara obitelji, uništava mladost, gura poštene ljude u dužničko ropstvo i ostavlja duboke psihičke i socijalne ožiljke. Svaka nova kladionica pored škole nije poslovna prilika, nego izravna prijetnja budućnosti naše djece. Kada društvo počne mjeriti uspjeh po tome koliko je profitiralo na tuđoj nesreći i ovisnosti, to društvo gubi svoj moralni kompas. Vrijeme je da zdravlje, dostojanstvo i sigurnost naših građana stavimo ispred privatnog profita. Nije normalno da majka s maloljetnim djetetom dane provodi čekajući koji je sljedeći broj na televizoru. Nije normalno da otac šalje maloljetnog sina da mu uplati listić. I ne može me nitko, ama baš nitko uvjeriti da bilo koja humanitarna pomoć proizišla iz navedenih ustanova, može nadomjestiti generacijsku štetu koju čine obiteljima. Pitam se, kakvu Bosnu i Hercegovinu ostavljamo onima koji dolaze iza nas? – zaključio je Lučić.
Porodica u fokusu
U drugom dijelu svoje poruke Lučić je tako pitanje kladionica potpuno prebacio sa terena porezne politike na teren svakodnevnog života. Njegovi primjeri odnose se na porodice, roditelje i maloljetnu djecu, čime je pokušao pokazati zbog čega smatra da se ovaj problem ne može posmatrati samo kroz poslovne rezultate.
Posebno je problematizirao situacije u kojima se djeca direktno ili indirektno susreću s klađenjem kroz ponašanje odraslih. Time je otvorio pitanje koliko takvo okruženje može utjecati na stvaranje navika i percepciju klađenja kao uobičajenog dijela svakodnevnog života.
Dotakao se i humanitarne pomoći koja dolazi od kompanija iz ove djelatnosti. Njegov stav je da takva izdvajanja, bez obzira na njihovu vrijednost, ne mogu nadoknaditi ono što on vidi kao dugoročnu štetu koju ovisnost može napraviti porodicama.
Jasna politička poruka
Lučićev istup ima i političku dimenziju jer dolazi u vrijeme borbe za mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Kao kandidat Hrvatske petorke, nasuprot kandidatkinji HDZ-a Darijani Filipović, ovim pitanjem pokušava jasno predstaviti jedan od pravaca svoje političke platforme.
Tema kladionica posebno je osjetljiva jer se radi o finansijski snažnoj industriji. Svaka ozbiljnija rasprava o promjeni njenog poreznog tretmana može otvoriti brojna ekonomska, politička i društvena pitanja.
Lučić je, međutim, pokušao otići korak dalje od same priče o porezima. Njegova argumentacija zasniva se na tome da država, osim prikupljanja prihoda, mora voditi računa i o mogućim posljedicama koje određene pojave ostavljaju na građane.
Dvije strane priče
Iz njegovog istupa izdvajaju se dva ključna pravca. Prvi se odnosi na poreznu jednakost i zahtjev da zakonska pravila budu jednaka za sve, bez privilegovanih industrija.
Drugi pravac odnosi se na društvene posljedice kockanja. Lučić tu u prvi plan stavlja ovisnost, dugove, psihičke i socijalne probleme, porodicu i zaštitu djece i mladih.
Na taj način pitanje kladionica pokušava predstaviti kao mnogo širi društveni problem. Umjesto rasprave koja bi se vodila isključivo oko novca, njegova poruka usmjerena je i na odgovornost institucija prema građanima.
Tema za kampanju
Ostaje da se vidi koliko će pitanje kladionica biti prisutno u političkoj utrci i hoće li se o Lučićevim porukama detaljnije izjasniti njegovi protukandidati. Ono što je već jasno jeste da kandidat Hrvatske petorke ovu temu želi staviti među pitanja o kojima će se govoriti.
Eventualna rasprava o poreznom tretmanu kladionica mogla bi otvoriti i šire pitanje položaja različitih privrednih djelatnosti. Istovremeno, Lučić insistira da se ne zanemari društvena strana problema, posebno kada je riječ o ovisnosti i zaštiti maloljetnika.
Njegova završna poruka zato nije bila usmjerena samo prema političkim protivnicima. Pitanjem kakvu Bosnu i Hercegovinu sadašnje generacije ostavljaju onima koji dolaze iza njih, Lučić je cijelu temu pokušao povezati s odgovornošću prema budućnosti društva.
