Rat protiv Irana završio je bez uništenja ključnih sposobnosti na kojima Teheran zasniva vojno odvraćanje, tvrdi Max Blumenthal. Prema njegovoj procjeni, pokušaj potpunog uništenja iranske raketne i podzemne infrastrukture zahtijevao bi znatno veću američku operaciju i prihvatanje mnogo većih gubitaka, piše Webtribune.
Iran je tokom sukoba pretrpio ozbiljna razaranja i gubitke, ali je, prema ovoj analizi, uspio sačuvati dovoljno kapaciteta da potencijalnom protivniku i dalje može nanijeti neprihvatljivu štetu.
Max Blumenthal tvrdi da je Izrael predlagao Sjedinjenim Američkim Državama operaciju kojom bi ključna iranska infrastruktura bila uništena u roku od 48 sati, ali da je Washington procijenio da takav cilj nije realno ostvariv na taj način.
Ključni problem, prema njegovom tumačenju, bio je nesrazmjer između političkih ciljeva rata i vojne cijene potrebne za njihovo ostvarenje.
Ključni kapaciteti ostali sačuvani
U razgovoru se spominje i Dan Caine, predsjedavajući Združenog generalštaba američke vojske, za kojeg je navedeno da se protivio ratu još prije njegovog početka.
Prema navodima iz razgovora, medijima su istovremeno stizala upozorenja o mogućoj nestašici pojedinih vrsta municije.
Posebno se izdvaja tvrdnja pripisana njegovom svjedočenju pred senatskim odborom da iranska mornarica nije bila potpuno uništena i da američke snage nisu bile u stanju vojnim putem otvoriti Hormuški moreuz.
Takva procjena bila bi u suprotnosti s javnim tvrdnjama predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da je iranska vojna moć desetkovana i da je mornarica praktično uništena.
Razlika između političke retorike i stvarnih vojnih mogućnosti postaje posebno važna kada se postavi pitanje što bi Washington morao učiniti ako bi pokušao nastaviti rat.
Uništavanje iranskih podzemnih “raketnih gradova”, skladišta i sistema odvraćanja zahtijevalo bi, prema ovoj analizi, mnogo intenzivnije angažovanje američkog zrakoplovstva.
Takva operacija ne bi se mogla zasnivati isključivo na udarima s velike udaljenosti, već bi povećala izloženost američkih aviona iranskoj protuzračnoj odbrani.
U razgovoru su iznesene i tvrdnje o gubicima aviona F-15 i obaranju jednog F-35, ali dostavljeni izvor ne pruža nezavisnu potvrdu tih navoda.
Blumenthal smatra da se američka strategija zato u velikoj mjeri oslanjala na sredstva koja omogućavaju napade s distance, kako bi se smanjio rizik za pilote i avione.
Izrael ostao u težoj poziciji
Iranska vojna doktrina, prema ovoj procjeni, nije zahtijevala klasičnu pobjedu nad SAD-om.
Teheranu je bilo dovoljno da preživi početni udar, očuva ključne raketne kapacitete i pokaže da bi cijena nastavka rata bila previsoka.
Takva strategija posebno je korisna protiv protivnika koji raspolaže mnogo većom konvencionalnom vojnom snagom, ali nema političku spremnost da prihvati velike gubitke radi potpunog uništenja sistema odvraćanja druge strane.
Blumenthal upravo u tome vidi glavni strateški rezultat za Iran.
Prema njegovoj procjeni, SAD nisu imale ni dovoljno municije ni političku volju za mnogo širu operaciju usmjerenu na potpuno uništenje iranskih raketnih kapaciteta.
Takav ishod posebno komplikuje položaj Izraela.
Ako Washington ne želi ponovo preuzeti glavni teret rata, Izrael ostaje suočen s protivnikom čije ključne sposobnosti nisu uklonjene, dok istovremeno nema dovoljno vlastite vatrene moći da bez američke pomoći ostvari cilj koji ranije nije postignut.
Zbog toga se položaj Izraela u analizi opisuje kao izuzetno ranjiv, čak kao jedan od najtežih još od Suecke krize i rata 1956. godine.
Blumenthal smatra da je to važnije od pitanja ko može formalno proglasiti pobjedu.
Ako je cilj rata bio uklanjanje iranske vojne i nuklearne infrastrukture kao potencijalne prijetnje, a Teheran je zadržao funkcionalnu sposobnost odvraćanja, onda se strateški problem, prema ovoj analizi, nije riješio.
Iran sada bolje zna koliki nivo sile su SAD spremne upotrijebiti, dok Washington ima jasniju sliku cijene koju bi mogao platiti pri prelasku na viši nivo eskalacije.
Izrael se tako, prema procjeni Blumenthala, nalazi između dvije nepovoljne činjenice – Iran nije razoružan, a spremnost SAD-a da uđu u još jedan veliki rat više se ne može podrazumijevati.
