Pritisak na srpsku zajednicu na Kosovu i mjere Prištine izazvale su nezadovoljstvo u Beogradu, a kao jedan od odgovora Aleksandar Vučić naveo je mogućnost promjene toka rijeke Ibar. Kako je rekao, u tom slučaju “vidjet ćemo šta će Albanci raditi i kako će se ponašati”.
Vodni sistem Ibar–Lepenac ima strateški značaj za snabdijevanje Kosova pitkom vodom, poljoprivredu i proizvodnju energije. Ibar je međunarodni vodotok koji izvire u Crnoj Gori, prvo protiče kroz dio Srbije, a na granici s Kosovom ulijeva se u zajedničko pogranično jezero Gazivode. Odatle nastavlja teći kroz Kosovo, a potom kroz centralnu Srbiju, gdje se ulijeva u Zapadnu Moravu, piše Deutsche Welle.
Vučićevi epski snovi
Jezero Gazivode, koje se nalazi i na teritoriji Srbije i na teritoriji Kosova, centralni je dio ovog hidro sistema. Bilo kakva promjena korita uzvodno od jezera imala bi direktne posljedice kako na njega, tako i na cijeli vodni sistem. Razumljivo je stoga što je ova prijeteća poruka izazvala dosta nelagode u kosovskim i međunarodnim krugovima.
Priština ističe da međunarodno pravo i međunarodne konvencije o zaštiti prekograničnih vodnih resursa izričito zabranjuju korištenje vode kao oružja ili sredstva političkog pritiska.
Stručnjaci u Srbiji upozoravaju da je riječ o ogromnom poduhvatu koji bi možda trajao decenijama. Zahtijevao bi ogromna finansijska sredstva, dok bi preusmjeravanje prirodnog toka rijeke kroz stjenovit i planinski teren Dinarskih planina zahtijevalo obimne zemljane radove, izgradnju tunela i brana.
Takav zahvat mogao bi ugroziti i cijelo slivno područje te izazvati ekološku katastrofu. Profesor hidrotehnike i hidrologije u penziji Jovan Despotović izjavio je za FoNet da su izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o promjeni toka Ibra „poput hodanja u snu“ te da je riječ o projektu koji je nemoguće izvesti u kratkom roku bez rušenja brda i planina, a da nije prihvatljiv ni prema evropskim propisima.
Megalomanske ideje
Kada je riječ o predsjedniku Srbije, teško je reći da mu nedostaje megalomanskih ideja. Zato je teško procijeniti da li je riječ o tipičnom nastupu namijenjenom domaćoj publici, koji će brzo biti zaboravljen, ili Vučić zaista ozbiljno razmišlja o tome.
U svakom slučaju, Vučić je saopćio da je inicirao formiranje radne grupe sastavljene od inženjera i građevinskih stručnjaka koja bi razmatrala mogućnost promjene toka rijeke Ibar. On to vidi kao suvereno pravo Srbije da takav projekat realizuje na svojoj teritoriji.
Ideja o promjeni toka rijeke Ibar pojavila se još 1985. godine. Budući da se tih godina radilo i na Memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), ona se često spominje u tom političkom kontekstu, ali se od nje na kraju odustalo.
Predsjednik Upravnog odbora Foruma za etničke odnose Dušan Janjić kaže za DW da se “od Vučića svašta može očekivati“, ali da nije očekivao da će se vratiti u period 1983–1985. godine, kada su, kako navodi, počela i “fantaziranja srpskih nacionalista“.
“Promjenom toka Ibra oni su željeli otpisati Kosovo, i to pokazuje da se oni Kosovom nisu željeli baviti osim na nivou obećanja i parola o Kosovu kao srcu Srbije. To vidim i kao njegov pokušaj da se izvuče od odgovornosti za sve ono što je radio po pitanju Kosova, a možda i dalje radi i da u toj političkoj galami dobije alibi i kaže: evo, ništa više nije moglo da se učini”, ističe Janjić.
Posebno zabrinjava, dodaje Janjić, to što se ovdje objektivno ne radi o racionalnom projektu.
“To nije projekat koji rješava neki problem, već je to jedan ideološko-propagandni mali projekat, ako ga uopće možemo tako nazvati, koji služi da napravi još veću gužvu i galamu u regiji, kako bi ljudi pomislili da bez vas nema spasa i da će biti potop“, ocjenjuje Janjić za DW.
Vjerovatno nije bilo teško predvidjeti da će uslijediti i upozorenja da voda na Kosovu nije potrebna samo Albancima te da bi na taj način bila ugrožena i srpska zajednica na Kosovu.
Dušan Janjić primjećuje da je „prijetnja da se naudi Albancima prazna priča, jer je, naprimjer, kanal Dunav–Tisa–Dunav građen 20 godina u daleko organizovanijoj i bogatijoj državi, a za Ibar će biti potrebno 50 godina“.
“Tako da će Vučić teško moći vidjeti kako će Albanci patiti, ali se oštećuju i svi drugi stanovnici Kosova. Ono što je već sada definitivno oštećeno jeste predodžba o Srbiji i njenom vodstvu. Jer, kada izađete u javnost s ovakvim izjavama, svako će se zapitati je li to partner s kojim bi trebalo raditi”, upozorava Janjić.
Mojsije ili Sizif?
Koliko ovakve izjave ugrožavaju položaj Srba na Kosovu? Janjić smatra da je “položaj srpske zajednice na terenu završen monopolom Srpske liste“.
“Taj položaj je zacementiran socijalnom korupcijom aktivnih političkih aktera među Srbima. Višestranačkog sistema u toj zajednici nema i tu je, nažalost, pomogla i Evropska unija (EU) da se to razbije. Demokratija i višestranački sistem jednostavno nisu bili tema normalizacije“, primjećuje Janjić.
Predsjednik Srbije je i na unutrašnjem planu doživio brojne kritike. Kako je to formulirao lider stranke Srbija Centar (SRCE) Zdravko Ponoš, “dok Vučić vježba da postane Mojsije, najprije bi trebao pokušati riješiti problem kanalizacije u Borči“.
Dušan Janjić ipak smatra da je jedna druga usporedba mnogo primjerenija: “Mislim da to zaista jeste jedna epska dimenzija tih nastupa u sklopu predizborne kampanje, ali također mi se čini da ovdje više imamo posla s mitom o Sizifu. Zato je i čitava vanjska politika sada angažovana da amortizira sve ono što se događa na unutrašnjem planu kako bi sačuvao vlast. Njegov je problem što mu nedostaje snage da ga kamen ne pregazi”, piše Deutsche Welle.
