Američki predsjednik Donald Trump voli isticati svoju nepredvidivost i tvrditi da time drži protivnike i saveznike u neizvjesnosti. Međutim, rat s Iranom pokazao mu je granice moći koje, prema ljudima iz njegovog okruženja, nije očekivao kada je krenuo u veliku vojnu kampanju, piše The New York Times.
Trump je u rat ušao s ambicioznim ciljevima: zaustaviti iranski nuklearni program i srušiti vlast u Teheranu. Pet mjeseci kasnije ti ciljevi nisu ostvareni, a rat sve više opterećuje njegov mandat. Iran nije slomljen, Hormuški moreuz ponovo je ozbiljan problem za svjetsku trgovinu, cijene nafte rastu, a američke vojne opcije postaju sve skuplje i rizičnije.
Trump oklijeva s novom velikom akcijom
Trump je posljednjih dana signalizirao da razmatra povratak velikim borbenim operacijama protiv Irana. Međutim, u petak je od toga odustao, nakon što su mu savjetnici iznijeli procjenu da masovno bombardovanje vjerovatno ne bi natjeralo Teheran na ozbiljne pregovore.
Razmatrana je opcija udara na iransku elektroenergetsku infrastrukturu i raketne kapacitete. Ipak, Trumpu je rečeno da bi takvi napadi mogli izazvati velike civilne žrtve i dodatno pogoršati humanitarnu situaciju u zemlji čije je stanovnike ranije tvrdio da želi zaštititi od vlastitog režima.
Na pitanje bi li oklijevao uništavati elektrane i mostove jer bi se to moglo smatrati ratnim zločinom, Trump je odgovorio da na to pitanje neće odgovoriti.
Jedan od razloga za oklijevanje jeste i stanje američkih zaliha. Rat je već znatno potrošio američke zalihe presretača projektila, a nakon 13 uzastopnih noći napada i protunapada neke su zalihe, prema američkim zvaničnicima, pale na kritično niski nivo.
Tri opcije, nijedna dobra
To u Washingtonu izaziva zabrinutost i izvan konteksta Irana. Američki zvaničnici strahuju da bi Vladimir Putin i Xi Jinping mogli uzimati u obzir američke manjkove pri vlastitim procjenama — u slučaju Rusije prema Ukrajini i Evropi, a u slučaju Kine prema Tajvanu.
Trump sada ima tri glavne opcije:
Vojnu eskalaciju
Jači ekonomski pritisak
Pokušaj da proglasi pobjedu i izvuče se iz rata
Sve tri opcije imaju ozbiljne mane. Vojna eskalacija nosi rizik velikih civilnih žrtava, daljeg iscrpljivanja američkih zaliha i širenja sukoba. Ekonomski pritisak djeluje sporo, a Trump već godinama tvrdi da će sankcije slomiti Iran. Režim je, međutim, preživio, a sada ga vodi vodstvo koje bi moglo biti još odlučnije nastaviti prikriveni nuklearni program.
Treća opcija je da Trump jednostavno proglasi pobjedu i pokuša napustiti rat. To je, prema tekstu, bio smjer kojim se činilo da ide prije mjesec dana, kada je govorio da ne želi riskirati ekonomsku katastrofu. No, takav izlaz imao bi visoku cijenu: Iran bi mogao ostati s nuklearnim gorivom gotovo dovoljnim za bombu, a Hormuški moreuz pod faktičkom iranskom kontrolom.
Kratko primirje propalo za dvije sedmice
Trump je prije mjesec dana tvrdio da je pronašao način da proglasi pobjedu. U junu je potpisao brzo sastavljen sporazum o prekidu vatre i tvrdio da su novi, “razumniji” iranski lideri shvatili da moraju prihvatiti dogovor zbog ekonomskih interesa.
Sporazum je trajao samo dvije sedmice. Iranski pregovarači, prema tekstu, bili su u sukobu s Revolucionarnom gardom, koja je potom otvorila vatru na brodove koji nisu koristili kanal Hormuškog moreuza pod iranskom kontrolom. Dok je Trump govorio da Teheran želi odmrzavanje milijardi dolara i obnovu izvoza nafte, Revolucionarna garda očito je željela pokazati da kontroliše situaciju na moru.
Rat s Iranom sve je nepopularniji u SAD-u. Prema anketi Washington Posta i Ipsosa, samo 29 posto Amerikanaca odobrava Trumpovo vođenje sukoba. Sve više njegovih saveznika želi da se rat završi. Predsjedavajući Zastupničkog doma Mike Johnson prošle je sedmice rekao: “Moramo to privesti kraju.”
Problem je što Trump nema jasan način da to učini bez dojma poraza. Ušao je u sukob bez jasne strategije pobjede, a sada traži izlaz koji bi mogao prikazati kao uspjeh.
Frustracije se prelijevaju i na druge odluke
Ljudi bliski Trumpu kažu da nisu sve njegove frustracije povezane s ratom, ali veliki dio jeste. Posljednjih sedmica iznenada je rušio ili mijenjao dogovore i na drugim područjima. Jedan primjer je sporazum sa Saudijskom Arabijom o civilnoj nuklearnoj energiji, koji je ministar energetike potpisao, da bi ga Trump manje od 24 sata kasnije praktično srušio uslovljavanjem Saudijaca priznanjem Izraela.
Slično se dogodilo i s Kanadom, kada je Trump proglasio mrtvim izvorni dogovor o velikom prekograničnom mostu Gordie Howe te uveo carine od 50 posto na niz kanadskih proizvoda. Time je izazvao reakciju Kanade, koja je Amerikance isključila iz ceremonije završetka mosta.
Rat s Iranom, međutim, ostaje centralni problem. Ako Trump pojača napade, riskira širi rat i nove posljedice za američku vojsku i svjetsku ekonomiju. Ako čeka sankcije, mora održavati skupu vojnu prisutnost i živjeti s mogućim novim razmjenama vatre. Ako ode, ostavlja problem zbog kojeg je rat i pokrenuo.
