Dok su se izraelski birači spremali za današnje izbore, tamošnji premijer Benjamin Netanyahu pokušavao je u kampanji da se odbrani i distancira od jedne od najspornijih odluka svoje vlasti: odobrenja da Katar tokom više od decenije upumpa skoro dvije milijarde dolara u Pojas Gaze pod kontrolom palestinske militantne grupe Hamas. Do sada neobjavljeni povjerljivi dokumenti do kojih je došao magazin “Time”, uključujući pisma najviših izraelskih sigurnosnih zvaničnika katarskim liderima, otkrivaju da je Izrael ne samo ohrabrivao, već i igrao direktnu ulogu u šemi plaćanja koja je bila znatno šira nego što je Netanyahu ikada javno priznao, prenosi Blic.
Netanyahuova vlada je još 2012. godine preuzela posredovanje u katarskim isplatama Gazi, koje su započele nakon što je Hamas silom preuzeo kontrolu nad palestinskom enklavom 2007. godine. Prema analizi dostavljenoj izraelskim ministrima, a koju je prenio list “Haaretz”, Katar je do 2018. u Gazu poslao oko 1,1 milijardu dolara za humanitarnu pomoć, gorivo i plate službenika. Iste te godine, nakon što su pojedini izraelski političari javno optužili Katar za finansiranje Hamasa, vlasti u Dohi zatražile su zvanične pisane garancije i potvrde dogovora koji je trebao spriječiti humanitarni kolaps među civilima.
Pismo koje bi Netanyahu rado spalio
Razmjere izraelskog saučesništva u ovim transferima oslikava pismo iz 2020. koje je Yossi Cohen, tadašnji šef izraelske obavještajne službe Mossad, poslao katarskom emiru Tamimu bin Hamadu Al Thaniju.
“Ovo je zaista izuzetna prilika da izrazim našu duboku zahvalnost za humanitarnu pomoć koju je Katar proteklih godina osigurao Pojasu Gaze. Nesumnjivo je da su ovi humanitarni napori odigrali presudnu ulogu u poboljšanju situacije u Gazi i očuvanju stabilnosti i sigurnosti u cijelom regionu”, naveo je tada prvi čovjek izraelske obavještajne službe. Šemu finansiranja podržavale su uzastopne izraelske vlade, palestinski predstavnici, administracije tadašnjeg i sadašnjeg predsjednika Joea Bidena i Donalda Trumpa, UN i evropske sile. Međutim, priliv novca iz Katara poprimio je potpuno drugačije značenje nakon 7. oktobra 2023, kada su teroristi Hamasa upali na jug Izraela, pobili oko 1.200 ljudi i kidnapovali 251 taoca. Najveći sigurnosni debakl u historiji zemlje otvorio je mučno pitanje: da li je ova finansijska infuzija zapravo održala Hamas na vlasti i omogućila mu da izvede krvavi masakr?
“Ako je bilo koji cent stigao do Hamasa, odgovornost je isključivo na Izraelu”
U Dohi ne kriju ogorčenje optužbama izraelskih političara da je Katar finansirao najmasovnije ubistvo Jevreja od Holokausta.
Sva naša finansijska pomoć Gazi išla je palestinskim građanima kroz mehanizme usaglašene sa izraelskim vlastima i međunarodnim partnerima. Novac, hrana, lijekovi i gorivo prolazili su kroz teritoriju Izraela prije ulaska u Gazu. Katar ništa nije isporučivao direktno; mi smo osiguravali sredstva, a distribuciju su sprovodile agencije Ujedinjenih nacija u koordinaciji sa Izraelom. Ako je bilo koji cent stigao do Hamasa, odgovornost je isključivo na Izraelu, koji je taj sistem stvorio i njime upravljao, rekao je “Timeu” portparol Međunarodne medijske kancelarije Katara.
Kritičari već godinama tvrde da je Netanyahu svjesno održavao Hamas na vlasti kako bi Palestinci ostali trajno podijeljeni između islamističkih militanata u Gazi i sekularnog Fataha koji pod vodstvom Mahmouda Abbasa upravlja Zapadnom obalom. Time je, navode oni, zauvijek sahranjena mogućnost jedinstvenog palestinskog rukovodstva i stvaranja nezavisne države.
Netanyahuova računica bila je cinična: novac će dati Hamasu “nešto što može da izgubi”, što će ga držati pod kontrolom dok Izrael sklapa historijske sporazume sa arapskim svijetom ignorirajući palestinsko pitanje. Umjesto toga, baš u trenucima kada je Izrael bio na pragu historijskog dogovora sa Saudijskom Arabijom, uslijedio je napad koji je zapalio cijeli Bliski istok.
Dvostruka igra koja je razbjesnila Dohu
Netanyahuov kabinet odbio je da komentariše ova saznanja.
Bio je to ogroman politički promašaj rođen iz navodno dobrih namjera, koji je održavalo nekoliko premijera. Ali Netanyahu je, bez ikakve sumnje, bio u samom epicentru: on je zagovarao i ubrzavao taj program, njegova vlada je njime upravljala, i danas kao društvo znamo da takvu grešku više nikada ne smijemo ponoviti, izjavio je bivši visoki izraelski zvaničnik odbrane. Ipak, Izrael je igrao dvostruku igru koja je razbjesnila Dohu: javno su napadali Katar da finansira teroriste, a iza zatvorenih vrata preklinjali katarske emire da obnove uplate. Kako bi se osigurao, Katar je 2018. godine tražio crno na bijelo – potpisan trilateralni sporazum između Katara, Izraela i Ujedinjenih nacija.
Izraelska vlada bila je toliko odlučna da održi finansiranje da su, kada je palestinski predsjednik Mahmoud Abbas 2018. godine ukinuo isplate radnicima u Gazi, pripadnici izraelskih sigurnosnih snaga lično u koferima prenosili katarski keš preko granice pravo u enklavu. Tadašnji ministar obrazovanja Naftali Bennett javno je pobjesnio nazvavši te isplate “reketom i plaćanjem za zaštitu”, ali Netanyahu nije odustajao.
Prepiska do koje je došao “Time” otkriva da su Netanyahuovi najbliži saradnici u tajnosti činili sve da spase dogovor.
Samo dvije sedmice prije masakra 7. oktobra, aktuelni direktor Mossada David Barnea lično je otputovao u Dohu i molio Katar da produži finansiranje za još dva mjeseca. Katarski domaćini su pristali, ali su ga upozorili da je to posljednji put jer su tenzije sa desničarskim ministrima u Izraelu prešle svaku granicu. Izraelci su vjerovali da time kupuju vrijeme i drže kontrolu nad situacijom. Tajming je bio fatalan – 14 dana kasnije, Hamas je pokrenuo napad. Optužbe na račun Netanyahua dodatno potkrepljuju njegove riječi iz 2019. godine, kada je na zatvorenom sastanku poslanika partije Likud izjavio: “Svako ko želi da spriječi stvaranje palestinske države mora da podrži jačanje Hamasa i prebacivanje novca Hamasu. To je dio naše strategije – da izolujemo Palestince u Gazi od onih na Zapadnoj obali”.
Netanyahu je ove navode potom demantovao, tvrdeći da je želio samo spriječiti epidemije i humanitarni kolaps. Međutim, izraelska javnost je na nogama, naročito zbog afere “Katargate”, gdje se Netanyahuovi najbliži saradnici sumnjiče da su čak i mjesecima nakon 7. oktobra uzimali novac od Katara kako bi vodili kampanju u korist te zaljevske monarhije.
