Benjamin Netanyahu suočava se s novim ozbiljnim političkim problemom nakon što je ultraortodoksna stranka Ujedinjeni judaizam Tore (UTJ) odlučila da ne preporuči njegovu kandidaturu za premijera tokom konsultacija s izraelskim predsjednikom Isaacom Herzogom.
Odluka predstavlja značajan udarac za dugogodišnji politički savez između Netanyahua i ultraortodoksnih stranaka. U pozadini sukoba nalazi se pitanje koje već duže vrijeme izaziva duboke podjele u izraelskom društvu – da li muškarci iz ultraortodoksne zajednice trebaju biti obavezni služiti vojni rok kao i ostali građani.
Sedam mandata više nije automatski uz Netanyahua
Stranka Ujedinjeni judaizam Tore raspolaže sa sedam mjesta u izraelskom parlamentu Knessetu. Sastavljena je od dvije frakcije: Degel HaTorah, koja ima četiri mandata, i Agudat Yisrael, koja ima tri.
Obje frakcije odlučile su da tokom konsultacija s predsjednikom Herzogom ne preporuče nijednog kandidata za premijera. Takav stav donesen je nakon instrukcija njihovih duhovnih autoriteta.
Time je Netanyahu izgubio očekivanu podršku političkog partnera s kojim je godinama gradio parlamentarnu većinu.
Prema izvještaju The Times of Israel, odluka je povezana s nezadovoljstvom ultraortodoksnih predstavnika jer Netanyahuova vlada nije uspjela usvojiti zakon kojim bi se trajno uredila izuzeća studenata vjerskih škola od vojne službe.
Zašto je vojni rok postao tačka pucanja?
U Izraelu je vojna služba obavezna za većinu jevrejskih muškaraca i žena, ali su ultraortodoksni muškarci tradicionalno imali mogućnost odgađanja ili izuzeća ukoliko se posvete učenju u vjerskim školama, odnosno ješivama.
Takav sistem decenijama je izazivao nezadovoljstvo dijela izraelske javnosti, posebno zbog sve većeg broja mladih muškaraca koji ne služe vojsku.
Nakon rata i velikog opterećenja izraelskih oružanih snaga, pitanje ravnopravne raspodjele vojne obaveze postalo je još osjetljivije.
Ultraortodoksne stranke insistiraju na zakonskoj zaštiti svojih birača i studenata vjerskih škola. S druge strane, stranke koje podržavaju širu regrutaciju smatraju da vojna obaveza mora važiti za sve zajednice.
Netanyahu se tako našao između zahtjeva svojih tradicionalnih partnera i političkog pritiska da se pitanje vojnog roka riješi na način koji bi bio prihvatljiv široj javnosti.
Gadi Eisenkot dobija dodatni prostor
Odluka ultraortodoksne stranke otvorila je dodatni prostor opozicionom kandidatu Gadiju Eisenkotu, lideru stranke Yashar.
Prema podacima koje je objavio The Times of Israel, Eisenkot je nakon podrške stranke Ra’am i drugih opozicionih predstavnika imao preporuke 56 zastupnika, dok je Netanyahu imao podršku 46.
To Eisenkota stavlja u povoljniju poziciju tokom konsultacija s predsjednikom Herzogom, koji treba odlučiti kome će povjeriti mandat za sastavljanje nove vlade.
Ipak, preporuka predsjedniku nije isto što i osigurana parlamentarna većina. Eisenkot bi morao pronaći dovoljno partnera za formiranje stabilne vlade, a saradnja između pojedinih stranaka njegovog bloka i arapskih ili ultraortodoksnih predstavnika i dalje je politički osjetljivo pitanje.
Shas i dalje podržava Netanyahua
Važno je da odluka UTJ-a ne znači da su sve ultraortodoksne stranke napustile Netanyahua.
Stranka Shas, koja ima šest mandata, tokom konsultacija je najavila podršku aktuelnom premijeru. Njeni predstavnici također insistiraju na zaštiti vjerskih studenata od obaveznog služenja vojnog roka.
Zbog toga se ne može govoriti o potpunom raspadu političke saradnje između Netanyahua i cijelog ultraortodoksnog bloka. Ipak, uskraćivanje podrške od strane UTJ-a pokazuje koliko je spor oko vojne obaveze ozbiljno narušio odnose unutar dosadašnje političke većine.
Netanyahu pred teškim pregovorima
Izraelski predsjednik Isaac Herzog nastavlja konsultacije s parlamentarnim strankama, nakon čega će odlučiti kome će povjeriti prvi pokušaj sastavljanja nove vlade.
Čak i ako Eisenkot dobije mandat, pred njim neće biti jednostavan zadatak. Njegov politički blok mora uskladiti različite stavove o sigurnosnoj politici, vojnom roku, odnosu prema arapskim strankama i budućem sastavu vlade.
Za Netanyahua je, s druge strane, posebno problematično to što mu dugogodišnji saveznik više ne pruža automatsku podršku.
Odluka ultraortodoksnih stranaka pokazuje da pitanje vojnog roka može imati dalekosežne posljedice po izraelsku politiku. Netanyahu još nije ostao bez svih saveznika, ali je izgubio važnu podršku upravo u trenutku kada se odlučuje ko će pokušati sastaviti novu vladu.
