PO DODIKOVOM DIKTATU: Dragan Kalinić se uželio „srpskih autonomnih oblasti“, pa ponovo crta karte i priziva duhove prošlosti…

0
270

Nekadašnji predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Dragan Kalinić objavio je kolumnu povodom godišnjice plebiscita srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, koji je održan 9. i 10. novembra 1991. godine. U tekstu iznosi svoje tumačenje događaja iz tog perioda i poziva na jedinstvo “oko srpskog rukovodstva”. Sve što slijedi je njegov stav, a ne utvrđena historijska ocjena.

Šta Kalinić navodi o plebiscitu

Kalinić tvrdi da je na plebiscitu glasalo gotovo milion i četiri stotine hiljada građana, od kojih se 98 posto izjasnilo za ostanak u zajedničkoj državi, makar i u okrnjenoj Jugoslaviji. Podsjeća da je odluku o raspisivanju plebiscita 24. oktobra 1991. donijela novoosnovana Skupština srpskog naroda u BiH, na osnovu prava na samoopredjeljenje.

Prema njegovom tumačenju, ta odluka je u februaru 1992. ugrađena u prvi Ustav Republike Srpske kroz odredbu da je “Republika u sastavu savezne države Jugoslavije” i da “građani Republike imaju državljanstvo Republike i državljanstvo Jugoslavije”.

Dvojno državljanstvo i Dejton

Kalinić u tekstu povezuje tu odredbu s Daytonskim sporazumom:

“Slobodan sam da kažem da je na liniji ove, u to doba nerealizovane odredbe iz Ustava, kroz međunarodni sporazum u Dejtonu postignuto da Republika Srpska ima specijalne, paralelne veze sa Srbijom a to, između ostalog, uključuje i mogućnost dvojnog državljanstva”, istakao je Kalinić.

Dodaje da Hrvati to pravo ostvaruju od prvog dana, i da se na to, kako navodi, evropski zvaničnici ne osvrću. Ovo je njegova politička interpretacija. Opšte je poznato da građani Bosne i Hercegovine mogu imati i državljanstvo susjednih država u skladu s međudržavnim sporazumima, ali tumačenje da je to ishod plebiscita ili Daytona nije pravna činjenica, nego njegov stav.

Njegov opis perioda 1991–1992.

Kalinić opisuje novembar i decembar 1991. kao ključni period ubrzanog političkog i institucionalnog raspada Jugoslavije, koji je zahvatio i Bosnu i Hercegovinu. Navodi da su tada osnovane srpske autonomne oblasti, koje su poslužile kao osnova za kasniju Republiku Srpsku, dok je hrvatska strana proglasila zajednicu Herceg-Bosnu. Podsjeća i da su Evropska zajednica, na osnovu smjernica Badinterove komisije, pozvale bivše jugoslavenske republike da podnesu zahtjev za priznanje, te da je krajem decembra srpska Skupština pripremala proglašenje Republike Srpske u januaru.

Prema Kaliniću, tadašnje rukovodstvo je donosilo odluke s ciljem zaštite naroda “pred sasvim izvjestan tragični ratni sukob”, a Dejton je dočekano s “odbranjenom” Republikom Srpskom. Poručuje mlađim generacijama da im “ništa nije poklonjeno u Dejtonu” i da bi, ako ne budu “budni, jedinstveni i okupljeni oko našeg rukovodstva”, mogli “izgubiti sve”.

Kako to čitaju drugi

Za potpunije razumijevanje korisno je znati da se ovi događaji u historiografiji i javnosti tumače različito. Opšte je poznato sljedeće:

• Plebiscit je organizovan među srpskim stanovništvom, bez učešća ostalih naroda, pa se njegov rezultat odnosi samo na jednu grupu građana. Za konkretne podatke o broju birača i izlaznosti treba provjeriti izvore.
• Bosna i Hercegovina je krajem februara i početkom marta 1992. održala referendum o nezavisnosti, nakon čega su uslijedili priznanje države i rat.
• Daytonski sporazum je okončao rat 1995. i uspostavio državu BiH s dva entiteta, a odredbe o “specijalnim paralelnim vezama” entiteta sa susjednim državama predviđene su Ustavom BiH i moraju biti u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom države.

Ocjene o tome ko je i zašto pokrenuo raspad, kao i o karakteru rata, ostaju predmet snažnih političkih sporova, a pitanje ratnih zločina i odgovornosti utvrđeno je presudama međunarodnih i domaćih sudova.

Kontekst: obilježavanje godišnjica

Kalinić navodi da je ove godine najviše medijske pažnje posvećeno obilježavanju 35 godina od osnivanja Skupštine srpskog naroda. Takve godišnjice u političkom životu Republike Srpske često služe kao prilika za iznošenje stavova o aktuelnim pitanjima, uključujući odnos prema državi i prema Srbiji. Zato se tekstovi poput ovoga čitaju i kao politička poruka, a ne samo kao historijski osvrt.

Kako čitati ovakve kolumne

Kolumna političara nije historijski izvor niti neutralna analiza: autor bira događaje i tumačenja koji podržavaju njegov stav. Zato je korisno razdvojiti tri nivoa: datume i događaje koji su provjerljivi, ocjene (poput “zavjere” ili “opasnosti”) koje su njegove i političke pozive koji se odnose na budućnost. Za svaku konkretnu brojku, poput broja glasača ili procenta, potrebne su nezavisne potvrde.

Šta slijedi

Povodom godišnjice plebiscita i osnivanja Skupštine srpskog naroda mogu se očekivati nove izjave i obilježavanja. Pitanje odnosa Republike Srpske prema državi i Srbiji ostat će u fokusu, naročito u danima kada se oblikuje nova vlast i najavljuju promjene entitetskog Ustava.