RAT KUCA NA VRATA: Europa se radikalno naoružava zbog velike opasnosti iz Rusije, svakog trenutka očekuje se…
Da se principi NATO-a primjenjuju u potpunosti, svijet bi odavno gorio u plamenu rata mnogo većeg od bilo kojeg dosadašnjeg. Naime, iako se sukob između Ukrajine i Rusije, točnije ruska invazija na neovisnu i međunarodno priznatu Ukrajinu, odužio gotovo na pet godina, u europskoj javnosti prevladava stav da je to “negdje tamo”, na dalekom istoku europskog tla. Stvarnost je potpuno drugačija. Rat je, zapravo, nadomak svih nas. U Bugarskoj su zaredali krajnje ozbiljni incidenti. Istovremeno, Poljska je postala jedna od najvažnijih zemalja Europe koja jasno shvaća svoju ulogu istočnog štita i radikalno se naoružava, no rijetko čujete da ondje – a to je stvarnost – gotovo svakog mjeseca odzvanjaju sirene za zračnu opasnost zbog krhotina raketa, dronova, granata i ostalih ubojitih naprava koje Rusi, Ukrajinci, a dijelom i trupe raspoređene u Bjelorusiji, svakodnevno razmjenjuju. Rat je odavno zahvatio teritorij NATO-a, samo što ovaj vojni savez dosad nije reagirao punom ofenzivom na Rusiju, što je realno mogao kada je prva krhotina pala na tlo države članice. Nije reagirao jer je svatko normalan svjestan da bi to bio početak golemog, moguće i nuklearnog sukoba, a to valja izbjeći, pogotovo kada u foteljama dviju velikih sila, Rusije i SAD-a, sjede ljudi laki na obaraču – Vladimir Putin i potpuno nepredvidljivi Donald Trump. Ovaj drugi je, uostalom, zapalio Perzijski zaljev intervencijom koja se od kratkotrajne operacije “unutra – van”, radi promjene iranskog režima, pretvorila u novu i opasnu agoniju na problemima ionako opterećenom Bliskom istoku, piše Dnevno.hr.
Uostalom, još je pokojni papa Franjo govorio da je u tijeku treći svjetski rat, kada se pogleda broj zemalja na svijetu koje su u ovom trenutku u nekom otvorenom sukobu. No u posljednje vrijeme provokacije postaju sve opasnije za NATO, čija je članica i naša zemlja.
Suvereni pojas
U utorak 13. listopada, oko jedan sat nakon ponoći, tri su drona pogodila i oštetila teretni brod Chelsea 3, u ukrajinskom vlasništvu i pod malteškom zastavom, osamnaest nautičkih milja od bugarske obale. Drugi teretnjak, HS Dignity, pod zastavom Gvineje Bisau, potonuo je nedaleko od sela Krapets, blizu rumunjske granice. Bugarske su vlasti objavile da je spašeno pet članova posade, a jedanaest se smatra nestalima. Bio je to drugi takav napad u samo tjedan dana. Šestog listopada, u bugarskom gospodarskom pojasu pogođeni su teretnjaci Alfa Watan i Able. Prvi, pod togoanskom zastavom, potonuo je, a bugarski spasilački centar nakon potrage nije pronašao nikakav trag desetorice mornara. Drugi, natovaren pšenicom, nakon pogotka morskog drona u krmu još je gorio sljedećeg jutra, a osamnaest članova posade, Turaka i Indijaca, izvučeni su živi. Premijer Rumen Radev napad je nazvao “apsolutno neprihvatljivim”, nije izravno optužio Moskvu, ali je rekao da ishod ide u korist Ruske Federacije, te je pozvao ruskog veleposlanika. Veleposlanica Rusije u Bugarskoj Eleonora Mitrofanova, javila je bugarska vlada, rekla je pak kako ne isključuje da je posrijedi provokacija treće strane, no komu bi bila u interesu eskalacija rata dublje u Europu?
Ne treba zaboraviti da napad na vode koje su u suverenom gospodarskom pojasu Bugarske kao članice Europske unije službeno predstavljaju i ratno zbivanje u EU-u. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen ocijenila je da je Crno more postalo “još jedno bojište eskalacije” ruskog rata, a glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, nakon razgovora s Radevom, poručio je da će Savez svoj obrambeni položaj prilagođavati “prema potrebi”. Radev je u razgovoru s njim i s von der Leyen zatražio pomoć u jačanju pomorskog i zračnog nadzora, a Sofija je zatražila potporu NATO-a i EU-a. Ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sybiha optužio je Moskvu da napadima na trgovačke brodove ometa prijevoz hrane. Dakle, iz izjava vodećih ljudi NATO-a i EU-a jasno je da nitko ne krije da se rusko-ukrajinski rat preselio, doduše najviše hibridno, te srećom još bez velikih posljedica, na teritorij Europske unije.
Državna tajna
Nitko zasad nije preuzeo odgovornost, a Moskva sve poriče. No kontekst je poznat. Rusija tuče ukrajinske crnomorske luke, pa se Ukrajina sve više oslanja na dunavske luke i obalne pravce uz Bugarsku i Rumunjsku, a tvrtka za pomorski rizik Ambrey, prenosi Euronews, bilježi najmanje 45 napadnutih trgovačkih brodova u dvanaest mjeseci, i to u područjima koja prije nisu bila svrstana u visokorizična. Radev je već prvog tjedna upozorio da se rat zemljopisno širi i da raste opasnost od globalnog sukoba. Hrvatskom čitatelju to može zvučati kao daleka vijest s istoka Europe. Nije. Bugarska i Rumunjska članice su NATO-a i Europske unije kao i mi, a mozaik događaja na savezničkom tlu od veljače 2022. do ovih dana otkriva da više nije riječ o izoliranim nezgodama. Mozaik je, međutim, složen od različitih dijelova, ima u njemu ruskih projektila i dronova, ali i zalutalih ukrajinskih letjelica, ruskog ometanja, sabotaža i događaja kojima počinitelj nikad nije utvrđen. Tek kad se to razluči, može se pošteno odgovoriti na pitanje zašto sve to još nije svjetski rat.
Počelo je, mogli biste se iznenaditi, baš među nama. U noći 10. ožujka 2022. na zagrebački Jarun, nekoliko desetaka metara od studentskog doma, srušio se sovjetski dron Tu-141 dug četrnaest metara. Preletio je Rumunjsku i Mađarsku, u hrvatskom je zračnom prostoru proveo sedam minuta, a poslije se utvrdilo da je nosio eksploziv, no svi detalji nikad nam nisu izneseni. Nitko nije stradao pukim čudom, s obzirom na blizinu studentskog doma.
Predsjednik Zoran Milanović rekao je kako to nije bilo usmjereno protiv Hrvatske, premijer Andrej Plenković tvrdio je da je letjelica lansirana s ukrajinskog teritorija, ali da ne znamo čija je bila te je zahtijevao da NATO i EU reagiraju. Ministar obrane, u to vrijeme Mario Banožić, govorio je da se podaci o lansiranju tretiraju kao državna tajna.
Nalaz krhotina
Više od četiri godine poslije javnost i dalje nema službeni odgovor na pitanje tko je dron poslao, a i premijer Plenković priznao je da čvrstu informaciju o tome je li bila pogreška ili namjera nikad nije vidio. To je, uostalom, sasvim nebitno. Činjenica je, jedina neprijeporna, da je Zagreb pogodio projektil ispaljen tijekom rusko-ukrajinskog rata. Imali smo sreće i prošli bez žrtava.
Osam mjeseci poslije, 15. studenoga 2022., u poljskom selu Przewodów dvojica su civila poginula kad je pao projektil. Rusija je istoga dana, prema ukrajinskom Glavnom stožeru, ispalila više od devedeset raketa na Ukrajinu. Poljski predsjednik Andrzej Duda ubrzo je rekao da je najvjerojatnije riječ o ukrajinskoj protuzračnoj raketi i “nesretnoj nezgodi”. Jens Stoltenberg, tadašnji glavni tajnik NATO-a, rekao je kako nema naznaka namjernog napada ni da Rusija priprema napad na NATO, ali je dodao: “Ovo nije krivnja Ukrajine. Rusija snosi konačnu odgovornost.” Taj je obrazac, ruski rat i zalutalo oružje na savezničkom tlu, odonda postao rutina.
Nastavilo se u tišini. U prosincu 2022. ruski krstareći projektil Kh-55 preletio je Bjelorusiju i ušao u Poljsku, a nađen je tek u travnju 2023. u šumi kraj Bydgoszcza, u blizini zapovjedništva NATO-ova centra za obuku.
Poljska je javnost za to doznala s više od četiri mjeseca zakašnjenja i uslijedila je politička afera: zašto radar nije uočio projektil i zašto javnost o tome nije obaviještena. Rumunjska je od rujna 2023. redovito nalazila krhotine ruskih dronova uz Dunav. Tijekom prosinca 2023. i ožujka 2024. ruski su krstareći projektili nakratko, na tri minute i 39 sekundi, prešli poljsku granicu. U kolovozu 2025. dron tipa Geran-2 srušio se i eksplodirao u selu Osiny, osamdesetak kilometara od Varšave, oštetivši zgrade; radari ga nisu otkrili.
Izazvao nelagodu
Pravi je prijelom nastupio u noći s 9. na 10. rujna 2025. Poljska je zabilježila devetnaest povreda svog zračnog prostora, a poljski predsjednički ured procijenio je da je u zemlju ušao najmanje dvadeset jedan ruski dron, većinom iz smjera Bjelorusije. Zatvorene su zračne luke u Varšavi, Modlinu, Rzeszówu i Lublinu, a poljski i saveznički zrakoplovi, uz nizozemske F-35, talijanske letjelice za rano upozoravanje i njemačke Patriote, oborili su, prema dostupnim podacima, tek četiri drona. Donald Tusk izjavio je da je Poljska “najbliže otvorenom sukobu od Drugog svjetskog rata”, a ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski rekao je kako dronovi nisu skrenuli s kursa, nego su, prema ocjeni poljskih i NATO-ovih zračnih snaga, išli prema odabranim ciljevima. Poljska je zatražila konzultacije prema članku 4. Sjevernoatlantskog ugovora. Rutte je za savezničku obranu rekao da je bila uspješna, ali je upozorio: “Što god Rusija namjeravala, povrijedila je zračni prostor NATO-a.” Ben Hodges, bivši zapovjednik američke vojske u Europi, bio je izravniji. Svjestan situacije s obzirom na broj dronova, rekao je da to “očito nije bila nesreća”. Tusk je dodao da događaj “mijenja političku situaciju” jer su prvi put otkako traje rat ruski dronovi oboreni nad teritorijem članice Saveza. Rusko veleposlanstvo odbacilo je optužbe, a ruski otpravnik poslova u Varšavi poručio je da nisu predočeni dokazi o ruskom podrijetlu dronova.
Američki predsjednik Donald Trump pitao je novinare što to Rusija radi s Poljskom i njezinim zračnim prostorom, a zatim je u Varšavi izazvao nelagodu okupljenih sugestijom da je možda riječ o pogrešci. Gotovo godinu dana potom, 8. listopada 2026., poljsko je vojno tužiteljstvo zatvorilo istragu jer nije uspjelo identificirati počinitelja. Naime, u pojedinim su dronovima, javili su poljski mediji, pronađene poljske SIM kartice. To je jedna od onih činjenica koje pokazuju koliko je “utvrđeno” katkad daleko od “dokazano”.
Savez je odgovorio operacijom Eastern Sentry, u slobodnom prijevodu Istočna straža, pokrenutom 12. rujna 2025., koja povezuje zrakoplove, protuzračnu obranu i senzore duž istočnog boka, od visokog sjevera do Crnog mora. Rutte je tada rekao da Rusija sve češće postupa bezobzirno u zraku uz istočni bok. Visokorangirani zapovjednik, američki general Alexus Grynkewich, rekao je kako incident u Poljskoj nije izoliran i da se tiče cijelog Saveza. Dokaz da je imao pravo stigao je za manje od dva tjedna. Estonski ministar vanjskih poslova Margus Tsahkna rekao je kako je Rusija te godine već četiri puta povrijedila estonski zračni prostor, ali da je ovo “besprimjerno drsko” jer su 19. rujna tri ruska lovca MiG-31 ušla u estonski zračni prostor kod otoka Vaindloo i ostala dvanaest minuta, bez plana leta, bez transpondera i bez radijske veze. To je dvanaest beskrajnih minuta kada je riječ o nadzoru zračnog prometa i protuzračne obrane neke zemlje.
Velika nevolja
Zamislimo samo kako bi izgledale naslovnice naših portala da su tri ruska lovca dvanaest minuta bez nadzora bila u hrvatskom zračnom prostoru, u radio-silence, odnosno tihom modu, ne odgovarajući ni na koje pitanje. Zbog te zastrašujuće situacije Tallinn je zatražio da se aktivira članak 4., drugi put u mjesec dana, a NATO je odgovor, u kojem su sudjelovali talijanski, finski i švedski lovci, opisao kao brz i odlučan.
Premijer Kristen Michal ocijenio je da je cilj takvih provokacija odvući pozornost i pomoć od Ukrajine, prisiljavajući zemlje NATO-a da se više bave obranom vlastitog teritorija.
Moskva je kršenje poricala tvrdeći da je let bio iznad neutralnih voda. Trump je u svom stilu rekao da bi to mogla biti “velika nevolja”. Tjedne i mjesece poslije pratila je serija događaja kojima je teško pripisati jedinstven uzrok, ali vezan je uz sukob Moskve i Kijeva. Dronovi nad zračnom lukom u Kopenhagenu, nad nizozemskom bazom Volkel, nad njemačkim položajem sustava Arrow 3 i francuskom pomorskom bazom Île Longue, u većini slučajeva bez utvrđenog počinitelja; meteorološki baloni iz Bjelorusije zbog kojih je vilniuski aerodrom u dva mjeseca zatvaran desetak puta, što je litavska premijerka Inga Ruginienė nazvala “oruđem hibridne agresije”; ruski avioni i vojni helikopteri koji kratko ulaze u zračne prostore Poljske, Litve i Estonije…
Pa i Turska je u prosincu 2025. oborila dron koji je iz Crnog mora ušao u njezin zračni prostor, a dva su druga pronađena srušena, od kojih je jedan, prema turskom ministru unutarnjih poslova, ruski Orlan-10. U srpnju 2025. dron iz Bjelorusije s dva kilograma eksploziva preletio je Vilnius i pao na vojni poligon. U studenome 2025. rumunjska je vojska pratila ruski dron kroz tri pokrajine puna četiri sata, a on se srušio u dvorištu kuće u Vasluiju, što je najdublji prodor od početka rata. Istoga mjeseca eksplozija je uništila prugu Varšava – Lublin, ključnu za opskrbu Ukrajine.
Tusk je to nazvao “besprimjernim činom sabotaže” i rekao pred Sejmom da su incidenti bili namjerni i da im je cilj bio izazvati željezničku katastrofu; osumnjičena dvojica, ukrajinski državljani, po njegovim su riječima najvjerojatnije izvršavala zadatak ruskih obavještajnih službi i pobjegla su u Bjelorusiju.
Nove eskalacije
Godina 2026. donijela je novu eskalaciju jer se čini da dronove koji lutaju ne šalje samo Rusija, a incidenata je sve više. U veljači je Švedska ometanjem neutralizirala dron za koji se vjeruje da je ruski, lansiran s izviđačkog broda Zhigulevsk u Øresundu, sedam milja od francuskog nosača zrakoplova “Charles de Gaulle”, koji je tada boravio u Malmöu. Ožujak i svibanj pretvorili su baltičke države i Finsku u poligon za ono što su vlasti nazvale “zalutalim dronovima”. Dron je pao u jezero pokraj litavske granice s Bjelorusijom; litavska je premijerka potvrdila da je ukrajinski i da je letio prema Rusiji, ali je upozorila da to “nije lokalni incident”, nego dio šire sigurnosne slike. U Estoniji je dron pogodio dimnjak elektrane Auvere kraj Narve. U Finskoj su pokraj Kouvole pala najmanje dva drona, za koje je Kijev potvrdio da su ukrajinski, i ispričao se. U Latviji je 7. svibnja dron zapalio spremnike nafte u Rēzekneu. Dana 19. svibnja rumunjski F-16 u sklopu NATO-ove misije zračnog nadzora nad Baltikom oborio je dron iznad Estonije, prvi put u ratu da je NATO oborio letjelicu iznad estonskog teritorija, a sutradan je Litva, prvi put otkako je neovisna, proglasila najvišu, crvenu zračnu uzbunu. Smjesta je obustavljen promet na vilniuskom aerodromu i zaustavljeni su vlakovi, a ljudi su upućeni u skloništa. Latvijska je vlada pala zbog spora o tome kako postupati s tim projektilima, javila je tada Al Jazeera. Ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sybiha i litavski ministar obrane Robertas Kaunas složili su se da su ti dronovi najvjerojatnije skrenuli zbog ruskog “elektroničkog ratovanja”, a litavski vojni stručnjak Vaidotas Malinionis procijenio je da Moskva to iskorištava kako bi se Baltik osjećao nesigurno. Drugim riječima, dio ratnih opasnosti na savezničkom tlu dolazi i iz ukrajinskog arsenala, ali ih izaziva ruska obrana. To ne umanjuje opasnost, samo mijenja njezin pravni i politički karakter.
Izbjegnuto najgore
Možda najozbiljniji incident, iako se tako ne čini na prvu jer je zapravo donekle izbjegnut, dogodio se 4. kolovoza ove godine, u zračnoj luci Leipzig/Halle, važnom teretnom čvorištu i logističkom središtu NATO-a – pronađen je dron natovaren eksplozivom i detonatorom, u blizini ukrajinskog teretnog zrakoplova. Njemačka je 1. rujna javno optužila Rusiju, zatvorila ruski konzulat u Bonnu i prekinula sporazum o ruskoj kući kulture u Berlinu. Osumnjičenik, Rus s latvijskom putovnicom povezan s ruskim obavještajcima, napustio je zemlju dva dana prije. Šefica europske diplomacije Kaja Kallas rekla je da incident ima “sve odlike državnog terorizma” te dodala pitanje koje obilježava cijelo razdoblje: “Što možemo učiniti u vezi s tim?” Treba pritom zamijetiti i izraz “državni terorizam” koji je Kallas upotrijebila. Što to uopće znači ako ne nasilni, organizirani čin jedne države prema drugoj, a to je definicija rata?
Putin je opet rekao da su dokazi podmetnuti. Berlin je poručio da nije u ratu, ali da je postao “svakodnevna meta” ruske hibridne kampanje. AP je među nedavnim incidentima naveo i požar u velikoj poljskoj tvornici dronova, uz napomenu da se u mnogim takvim slučajevima sumnja na Rusiju. Slučajevi se gomilaju. Koliko god to zvučalo suprotno intuiciji, ovdje je ključno pitanje zašto sve to još nije rat. Većina događaja iz ovog teksta pravno nije “oružani napad”, kako ga gledaju stručnjaci za međunarodno pravo, jer nema jasno utvrđenog počinitelja, nema namjere ili je ona neizvjesna, nema ljudskih žrtava, ili je riječ o nezgodi ili posrednoj radnji.
Gdje žrtve ima, kao u Bugarskoj, brodovi su bili civilni, plovili su pod trećim zastavama, a Sofija i sama kaže da dokaza o počinitelju nema. Zato NATO odgovara na drugim razinama, nastoji oboriti što se može, pozvati veleposlanike, zatvoriti konzulate, uvesti sankcije, ojačati nadzor…
Jačanje nadzora
AP je 2. rujna sažeo dilemu europskih čelnika na pitanje kako Rusiji pokazati da će snositi posljedice, a da to ne preraste u izravan vojni sukob s nuklearnom silom.
Odgovor počinje u tekstu ugovora koji su potpisale zemlje članice NATO-a. Članak 5. kaže da se oružani napad na jednu članicu smatra napadom na sve, ali svaka članica pomaže napadnutoj poduzimajući akciju koju sama smatra potrebnom, što može, ali ne mora uključivati oružanu silu. Ne postoji automatizam kao što se često vjeruje. Zatim, članak 5. aktiviran je samo jednom u povijesti, nakon 11. rujna 2001., kada je napadnut SAD.
Rat je davno prešao granice Ukrajine, na tlu NATO-a i EU-a poginuli su ljudi (Przewodów), potonuli su brodovi i nestali mornari (Bugarska), stradale su zgrade i ranjeni su civili (Galați), u poljsko je polje, devedesetak kilometara od granice, pao ruski krstareći projektil, vlakovi i željezničke pruge postali su mete, a hibridni su napadi dosegnuli zračnu luku u istočnoj Njemačkoj. No ne stoji da bi NATO, kad bi se držao slova ugovora, odavno bio u svjetskom ratu. Ugovor to ne traži, a većina incidenata ne ispunjava ni pravne ni političke uvjete za članak 5. Čini se da je opasnost drugdje: u navikavanju. Svaki incident postavlja novu “normalnu” razinu, a granica toga što se podnosi pomiče se prema zapadu. Metar po metar, ruska je opasnost bliže svima nama, uza sve veću nelagodu i shvaćanje da nitko nije posve siguran što bi trebalo poduzeti.
