Cvijanović traži opoziv bh. ambasadora pri UN-u Zlatka Lagumdžije
Jedna od tema današnjeg zasjedanja Savjeta bezbjednosti UN-a biće situacija u Bosni i Hercegovini. Riječ o vanrednoj sjednici SB koju je zatražila Rusija, nakon što je Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH, poslala pismo ruskom ambasadoru Vasilu Nebenzji, u kojem je pitala može li ona predstaviti stanje u BiH.
Rusi su zahtjev proslijedili Malti, koja predsjedava Savjetom bezbjednosti u aprilu i onda je sve stavljeno na dnevni red.
Cvijanović optužuje visokog predstavnika Christiana Schmidta, tvrdeći da krši domaće zakone, traži opoziv ambasadora BiH pri UN-u Zlatka Lagumdžije i tvrdi da se spoljna politika države vodi bez usaglašenosti Predsjedništva BiH.
Napadi na Schmidta
Cvijanović piše da “značaj Dejtonskog sporazuma seže dalje od okončanja razornog troipogodišnjeg građanskog rata u regiji” i da on “razgraničava jasnu podjelu nadležnosti između različitih nivoa vlasti i identifikuje nadležnosti institucija BiH u samo šest oblasti: spoljna politika, spoljnotrgovinska politika, carinska politika, finansiranje institucija i vanjskih obaveza BiH te politike vezane za vize, azil i migracije”.
Međutim, dejtonska ustavna struktura je gotovo od svog nastanka bila suočena sa značajnim devijacijama, prvenstveno pod uticajem stranih faktora i određenih političkih subjekata u BiH. To je dovelo do neodrživog zakonodavstva usmjerenog na transformaciju BiH u centraliziranu i građansku državu, trend koji je posljednjih godina sve izraženiji – piše Cvijanović u svom pismu.
Cvijanović u pismu optužuje visokog predstavnika poručujući da je nelegalno postavljen i da krši domaće zakone.
Prema Aneksu X, imenovanje visokog predstavnika zahtjeva provjeru putem odgovarajuće rezolucije Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih naroda. Međutim, osoba koja trenutno očito lažno tvrdi da ima ulogu visokog predstavnika za BiH nije dobila takvu verifikaciju od SB UN-a – stoji u pismu.
Dodaje da je “ovaj neizabrani i nelegitimni pojedinac otišao toliko daleko da je svako protivljenje njihovoj volji kroz intervencije u krivičnom zakonodavstvu označio kao krivično djelo” i da to “ne samo da narušava vladavinu prava, već prijeti i podrivanje demokratskih institucija i izabranih predstavnika BiH, nastojeći ih potpuno podrediti samovoljnoj volji ovog pojedinca.”
Cvijanović piše i da se zbog statusa i rada Ustavnog suda BiH “dejtonski ustavni okvir suočava sa značajnim izazovima” i da je Sud “sve više djelovao kao ‘produžena ruka’ ili oruđe pod uticajem visokog predstavnika i onih koji lažno tvrde da imaju vlast”.
Tvrdi i da se “postojeći ‘glasački mehanizam’ u Ustavnom sudu, koji čine bošnjačke i međunarodne sudije, godinama koristio za preoblikovanje ustavne strukture BiH, potkopavajući pozicije i nadležnosti entiteta, posebno RS-a”.
Traži opoziv Lagumdžije
Radnje “neizabranog, nezakonitog i nelegitimnog” visokog predstavnika i djelovanja Ustavnog suda sa troje stranih sudija “koji prvenstveno služe održavanju ‘protektorata’ i politike sile” – ne samo da opstruiraju put BiH ka evropskim integracijama, već i potkopavaju njene prerogative kao države članice Ujedinjenih nacija, navodi Cvijanović.
Cvijanović traži opoziv bh. ambasadora pri UN-u Zlatka Lagumdžije zbog pomoći u izradi i predstavljanju Rezolucije o Srebrenici i tvrdi da se spoljna politika vodi bez usaglašenosti Predsjedništva BiH.
Kaže da Predsjedništvo BiH nije razmatralo Nacrt Rezolucije o Srebrenici, njegovu izradu, niti davanje na usvajanje.
Uprkos tome što su Njemačka i Ruanda nominalno sponzorisale rezoluciju, uz podršku nekoliko zemalja, djelovanje Stalne misije BiH pri UN-u na izradi rezolucije, predstavljanju njenog sadržaja i lobiranju njegovog usvajanje predstavlja nezakonit akt, koji odražava volju samo jedne etničke grupe u BiH.”
Poručuje da će se Lagumdžija suočiti sa krivičnim postupkom te da je u Predsjedništvu BiH pokrenula proceduru za njegov opoziv.
