Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi s takozvanom „prvom Minićevom vladom“ ponovo je pokrenula rasprave o ustavnosti, političkom uticaju i stvarnom funkcionisanju institucija u zemlji. Gostujući u programu Federalne televizije, Nebojša Vukanović ocijenio je da je u ovom slučaju riječ o ozbiljnoj pravnoj kontradikciji.
Prema njegovim navodima, Ustavni sud je jasno utvrdio da je Miloradu Dodiku mandat predsjednika Republike Srpske prestao onog trenutka kada je presuda postala izvršna, odnosno 12. juna. Time je, kako ističe Vukanović, Dodik izgubio ustavno pravo da predloži Savu Minića za mandatara Vlade RS.
Međutim, iako je imenovanje vlade proglašeno neustavnim, Sud nije poništio odluke koje je ta vlada donijela, što, prema Vukanovićevom mišljenju, predstavlja potpuni prekid pravne logike. Postavlja se pitanje ko je dao saglasnost da odluke neustavne vlade ostanu na snazi i kakve to posljedice ima po kredibilitet Ustavnog suda.
Govoreći o širem kontekstu, Vukanović je naveo da politički procesi u Bosni i Hercegovini već godinama nisu oslobođeni uticaja međunarodnih centara moći. Iako ne tvrdi da je konkretna sudska odluka direktna posljedica takvih pritisaka, smatra da BiH ostaje izuzetak u Evropi kada je riječ o stepenu spoljnog miješanja u unutrašnje političke tokove.
Istakao je da Lista za pravdu i red, čiji je lider, djeluje bez finansijske zavisnosti od domaćih ili stranih interesnih krugova, naglašavajući da u njihovu političku opciju nije uložena nijedna marka iz takvih izvora, što im, kako kaže, omogućava potpunu autonomiju u političkom djelovanju.
Osvrćući se na ekonomska pitanja, Vukanović je oštro kritikovao neoliberalne politike koje su, prema njegovim riječima, dovele do gašenja domaće industrije. Kao primjer naveo je nekadašnje fabrike koje su zatvorene ili privatizovane, dok su na njihovim lokacijama danas izgrađeni stambeni i poslovni kompleksi, a tržište prepušteno velikim multinacionalnim kompanijama.
U tom kontekstu upozorio je i na, kako je naveo, nametnutu ulogu Bosne i Hercegovine kao svojevrsne „deponije“ – za migrante, radioaktivni otpad i dotrajala vozila – ističući da politički akteri koji se ne povinuju interesima moćnih međunarodnih faktora bivaju sistemski marginalizovani.
Vukanović je dodao da opozicija sve češće ostvaruje kontakte s diplomatskim predstavnicima različitih zemalja, uključujući i zapadne države i Rusiju, što, prema njegovom mišljenju, potvrđuje postojanje više centara koji nastoje uticati na političke prilike u BiH.
Govoreći o stanju u Republici Srpskoj, ocijenio je da SNSD institucionalnim manevrima pokušava kupiti vrijeme pred izbore, jer sistem koji je, kako tvrdi, izgrađen oko Milorada Dodika ne može funkcionisati bez potpune kontrole vlasti i budžetskih tokova.
Upozorio je i na moguće izborne manipulacije, navodeći da nisu uvedene biometrijske kontrole, da vladajuće stranke imaju dominantan uticaj u biračkim odborima te da se već sada vrši pritisak na birače kroz direktne kontakte i finansijske pogodnosti. Uprkos tome, izrazio je uvjerenje da opozicija ima realne šanse za pobjedu, navodeći da bi opozicioni kandidat Branko Blanuša mogao pobijediti ukoliko se izborna volja građana zaštiti.
Govoreći o ratnim stradanjima, Vukanović je naglasio da ne pravi razliku među žrtvama po nacionalnoj osnovi, ističući da je obišao gotovo sva mjesta stradanja, bez obzira na etničku pripadnost žrtava, te da tragedije nikada nije koristio za ličnu ili političku promociju.
Na kraju je poručio da se zalaže za funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu, dosljedno poštivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i smanjenje političkih tenzija, uz uvjerenje da građani jasno razlikuju one koji sarađuju s Miloradom Dodikom od onih koji mu se, kako je rekao, otvoreno suprotstavljaju.
