Sanja Vulić, poslanica iz SNSD-a, reagovala je emotivno na uvođenje sankcija Miloradu Dodiku od strane Slovenije. U svojim izjavama nazvala je akt sankcija „linčem“, upozorila na destabilizaciju, i optužila pojedine bošnjačke političare da proživljavaju političku euforiju nad Dodikovom situacijom. Vulić smatra da je ovo tek prva faza dugotrajnog pritiska na srpski narod, i neće stati na ovom.
Šta je rekla Vulić
Prema Vulić, sankcije koje je Slovenija nametnula predstavljaju politički napad, ne samo na Dodika, već na identitet i institucije Srba u BiH.
Izjavljena je tvrdnja da se radi o „počinku progona Srba”, i pozvala se na narativ da vlastiti politički protivnici koriste međunarodne odluke da oslabe Srbe.
Vulić je također istakla da su Sarajevo i bošnjački politički krugovi „kost u grlu” lideru Republike Srpske, te da njihovo zadovoljstvo novim sankcijama samo potvrđuje duboke etničke tenzije.
Naglasila je da je, po njenom mišljenu, cilj tih mjera stvaranje socijalne, političke i institucionalne nejednakosti prema Srbima — te da se “raskida” izvornom Dejtonu i da se teži ka “Islamskoj BiH”.
Širi politički kontekst
Sankcije prema Dodiku donijete su kao odgovor međunarodnih partnera na njegove poteze koji, prema presudama i odlukama Suda i institucija BiH, krše ustavni poredak, uključujući nepriznavanje određenih institucija.
Uvođenje sankcija u brojnim evropskim zemljama postalo je dio političkog odgovora na krize koje proizlaze iz nepoštivanja odluka visoke međunarodne zajednice.
Retorika poput Vulićeve, koja ističe pripadnost etničkoj grupi i prijetnje „progonima”, često se koristi u političkom diskursu kada se osjećaj nepravde intezivira — bilo zbog sankcija, presuda ili međunarodnih odluka.
Moguće implikacije i rizici
Etnička tenzija se produbljuje
Izjave koje nazivaju sankcije “progonima Srba” mogu dodatno pojačati osjećaj ugroženosti među lokalnim Srbima, što može dovesti do polarizacije i nestabilnosti na terenu.
Međunarodni ugled BiH
Kad domaći lideri interpretiraju sankcije kao napad na etnički kolektiv, to može otežati međunarodne diplomatske odnose i suradnju.
Institucionalna fragmentacija
Ovaj stil govora dodatno potiče narative odvajanja — između entiteta, institucija, građana — što može imati dugoročne posljedice na funkcionisanje države.
Politička korist i opasnost
Za Vulić i SNSD, ovakav stav ima političku korist — mobilizovanje baze, jačanje identiteta — ali postoji i opasnost: ako sankcije dovedu do praktičnih posljedica (ograničenja putovanja, finansijske blokade, izgleda međunarodne izolacije), tada opozicija i kritičari mogu iskoristiti te posljedice za politički argument.
Analiza redakcije
Izjava Sanje Vulić reflektuje trajnu dinamiku u BiH: dok sankcije bivaju uvedene kao odgovor na političke postupke koji se smatraju neustavnim, reakcija opozicije često ide ka etničkom kontraponiranju. To je razumljivo — osjećaj nepravde budi jaku emociju — ali takav diskurs donosi i rizik.
Diskurs o “progonu naroda” i “Islamskoj BiH” produbljuje narativ podjela, što može otežati pomirenje i povratak dijaloga. U političkom životu kada se institucionalne odluke ne poštuju, kada se presude ignoriraju, onda se ovakve izjave dešavaju — ali one ne doprinose smirenju, već često potpiruju tenzije.
Redakcijski zaključak: Važno je razlikovati kada su sankcije reakcija na institucionalne kršenja, od političke provokacije. Građana i institucija treba podstaći na razmatranje – kakav je pravi cilj sankcija, koje su nuspojave, i kako se zaštititi kroz demokratske mehanizme, zakon i dijalog, ne kroz retaliaciju ili etničku retoriku.
