U nastavku je analiza portala Index.hr koja se bavi političkom situacijom u Sjedinjenim Američkim Državama, posljedicama izbornih rezultata i mogućim pravcima Republikanske stranke nakon mandata Donalda Trumpa.
Američki predsjednik Donald Trump doživio je jedan od najtežih političkih poraza u svojoj karijeri. Republikanci su na izborima održanim 3. novembra izgubili kontrolu nad oba doma Kongresa, a demokrati su ostvarili pobjede i u saveznim državama koje su decenijama bile republikanska uporišta.
Iako Trumpu do kraja mandata preostaje još nešto više od dvije godine, izborni rezultati već su otvorili pitanje njegovog političkog naslijeđa, budućnosti Republikanske stranke i pravca kojim bi Sjedinjene Američke Države mogle krenuti nakon njegovog odlaska.
Za republikance, ali i za Ameriku i ostatak svijeta, najvažnije je dugoročno pitanje šta će se dogoditi nakon Trumpovog odlaska. Prema američkom Ustavu, on se više ne može kandidovati za predsjednika, pa Republikanska stranka, nakon decenije njegovog političkog uticaja, mora pronaći nasljednika.
Kakvo je zapravo Trumpovo naslijeđe?
Iako je Trump obećavao ekonomski preporod i povratak američke moći, njegov drugi mandat obilježili su neshvatljiv rat s Iranom, carinski ratovi sa saveznicima i prijetnje Grenlandu i Kanadi. Obilježili su ga i optužbe za sukob interesa i lično bogaćenje, te brutalne imigracione racije, zbog kojih kritičari njegovu službu ICE upoređuju s Gestapom.
Istovremeno je nastavljena transformacija politike u spektakl, uz lične uvrede, teorije zavjere i bizarne, umjetnom inteligencijom generisane montaže koje su objavljivane čak i na službenim kanalima Bijele kuće.
Ovo više nisu republikanci kakvi su nekad bili
Trump je iz temelja promijenio Republikansku stranku. Za razliku od tradicionalnih republikanaca, koji su zagovarali slobodnu trgovinu, snažna međunarodna savezništva i američko liderstvo u svijetu, Trump se okrenuo protekcionizmu i politici koja je često dovodila u pitanje dotadašnje međunarodne odnose.
Koliko se američka politika promijenila, pokazuje i snimak iz predsjedničke kampanje 2008. godine, koji se godinama širi društvenim mrežama. Na njemu republikanski kandidat John McCain brani demokratskog protukandidata Baracka Obamu od napada vlastitih pristalica. Koliko su se dvije stranke ideološki udaljile, pokazuju i istraživanja. Prema analizi Gallupa, udio republikanaca koji se smatraju konzervativcima porastao je sa 58 posto 1994. na rekordnih 77 posto 2024. godine. Istovremeno se udio umjerenih republikanaca smanjio sa 33 na svega 18 posto. Gallup zaključuje da je ideološka polarizacija američkih stranaka dostigla najviši nivo u najmanje tri decenije. Taj proces započeo je mnogo prije Trumpovog dolaska na političku scenu, ali ga je njegov uspon dodatno produbio.
Prvi scenarij: Radikalni trumpizam
Jedna je mogućnost da Republikanska stranka nastavi Trumpovu politiku i nakon njegovog odlaska. Takav pravac podrazumijevao bi nastavak restriktivne imigracione politike, ekonomskog protekcionizma i nepovjerenja prema međunarodnim institucijama.
O tome se unutar stranke raspravlja već mjesecima. U Reutersovoj analizi iz septembra, republikanski zvaničnici i konzervativni analitičari ocijenili su da se stranka vjerovatno neće jednostavno vratiti politici Ronalda Reagana. Ključno je pitanje koliko bi takav trumpizam bio radikalan.
Dok bi dio republikanaca mogao pokušati ublažiti najkontroverznije aspekte Trumpove politike, drugi bi iz izbornog poraza mogli izvući upravo suprotan zaključak.
Politički analitičar Thomas Gift sa Univerziteta University College London u analizi objavljenoj na stranicama London School of Economics upozorava i na mogućnost da dio republikanaca zaključi kako Trump nije bio dovoljno radikalan. Među mogućim nasljednicima koji bi mogli privući takve birače spominje ministra odbrane Petea Hegsetha.
Drugi scenarij: Umjerenija, ali i dalje izolacionistička MAGA
Podjele unutar pokreta MAGA nisu tako jednostavne. Među zagovornicima tvrdog trumpizma ima i onih koji se protive američkim vojnim intervencijama. Jedan od njih je Steve Bannon, bivši Trumpov glavni strateg, koji zagovara izrazito nacionalističku i protekcionističku politiku, ali se oštro protivi ratu protiv Irana.
Uz Bannona, tom krilu pokreta MAGA pripada i konzervativni komentator Tucker Carlson, koji zagovara politiku “Amerika na prvom mjestu”, ali se protivi američkim vojnim intervencijama. Upravo se u tom pravcu počeo pozicionirati potpredsjednik JD Vance, koji je nakon republikanskog poraza otvoreno kritikovao rat protiv Irana.
“Razlog zbog kojeg smo izgubili je rat”, napisao je Vance na društvenoj mreži X. Time se javno udaljio od Trumpove odluke o napadu na Iran, iako je kao potpredsjednik prethodno branio američku vojnu operaciju.
Vance je nakon izbora izdvojio četiri zahtjeva nezadovoljnih Trumpovih birača: završetak rata, smanjenje troškova života, povratak politici “Amerika na prvom mjestu” i promjenu američkog odnosa prema Izraelu. Njegovu analizu podržao je i Donald Trump Jr., što pokazuje da takva razmišljanja imaju podršku i u dijelu Trumpovog najbližeg političkog kruga.
Treći scenarij: Povratak tradicionalnim republikancima
Treća mogućnost je da republikanci nakon Trumpovog odlaska pokušaju obnoviti tradicionalni konzervativizam, koji je decenijama obilježavao stranku.
Takav zaokret već zagovaraju pojedini republikanci. Kongresmen Don Bacon u razgovoru za CNN pozvao je na povratak principima Ronalda Reagana, uključujući slobodnu trgovinu, ekonomske slobode i suprotstavljanje Rusiji i Kini. Bivši potpredsjednik Mike Pence također je nakon izbornog poraza kritikovao Trumpovu politiku, posebno carine, državnu potrošnju i rat protiv Irana.
Među mogućim predsjedničkim kandidatima takvom je pristupu bliži državni sekretar Marco Rubio, koji je prije ulaska u Trumpovu administraciju pripadao tradicionalnijem republikanskom krilu.
Ipak, povratak starom republikanizmu bio bi složen jer je Trump tokom protekle decenije duboko promijenio stranačku bazu.
Težak zadatak
Potencijalne Trumpove nasljednike pritom čeka još jedan problem. JD Vance i Marco Rubio, dvojica najistaknutijih mogućih kandidata, dio su administracije čija je politika upravo doživjela težak izborni poraz. Kako je za Al Jazeeru upozorio Andrew Payne iz Chatham Housea, republikanski kandidati morat će se distancirati od najnepopularnijih dijelova Trumpovog naslijeđa, a istovremeno zadržati podršku njegovih birača. To će biti posebno teško dok je Trump još uvijek predsjednik i zadržava snažan uticaj na stranku. Jasno je da će budućnost Republikanske stranke zavisiti i o tome kakvu će alternativu ponuditi demokrati. Ni njihova uvjerljiva izborna pobjeda nije riješila unutrašnje podjele između umjerenog i progresivnog krila, a stranku tek očekuje izbor predsjedničkog kandidata za 2028. godinu.
Šta sve to znači za svijet?
Za ostatak svijeta najvažnije je pitanje hoće li Trumpov odlazak značiti i povratak predvidljivoj američkoj vanjskoj politici. Odgovor nije jednostavan jer su se neki procesi, prije svega postepeno američko udaljavanje od Evrope i sve izraženije rivalstvo s Kinom, razvijali i prije njegovog dolaska na vlast.
Za Evropu je posebno važno pitanje sigurnosti. Čak ni povratak tradicionalnijih republikanaca ili pobjeda demokrata ne bi nužno značili obnovu američke uloge kakvu je kontinent poznavao prije Trumpa. Prema analizi Chatham Housea, među demokratima i republikancima postoji široka saglasnost da evropske države moraju preuzeti veću odgovornost za vlastitu odbranu. To ne znači da bi odnos prema Rusiji ostao isti. Demokratski Kongres mogao bi zauzeti znatno čvršći stav prema Moskvi.
Ni odnosi s Kinom ne bi se nužno znatno promijenili. Suprotstavljanje jačanju kineskog ekonomskog i vojnog uticaja jedno je od rijetkih područja američke politike oko kojih postoji šira međustranačka saglasnost.
Oslabljeni Trump ne mora značiti mirniji svijet
Postoji, međutim, još jedan problem. Trump ostaje predsjednik do januara 2029. godine, a politički poraz ne mora značiti da će tokom preostalog mandata voditi umjereniju vanjsku politiku. Lindsay Newman iz Chatham Housea u analizi od 4. novembra upozorava da bi Trump mogao još više pažnje posvetiti vlastitom političkom naslijeđu. Među mogućnostima spominje pokušaj postizanja velikog međunarodnog sporazuma, ali i novu vojnu eskalaciju protiv Irana.
Sličnu zabrinutost izražavaju i evropske diplomate. Jedan od njih izjavio je za Euronews da bi Trump nakon izbornog poraza mogao biti više “bijesan pas”.
Zato Trumpov izborni poraz ne znači da će se američka politika uskoro vratiti na staro. Republikanci tek trebaju odlučiti hoće li nastaviti njegov politički projekt ili se od njega odmaknuti, demokrati moraju ponuditi vlastitu alternativu, a Evropa i ostatak svijeta suočavaju se s mogućnošću da se Amerika ni nakon Trumpa neće vratiti ulozi kakvu je imala prethodnih decenija.
